Kad je ultimatum dijalog: Dodik u svom paralelnom svijetu

(Patria) - Kada se stave na vagu izvještaji Financial Timesa i Reutersa s jedne strane, te izjave Milorada Dodika s druge, kontrast je više nego očigledan.

Prema relevantnim međunarodnim izvorima, Vladimir Putin je Donaldu Trampu na sastanku u Aljasci ponudio „mir“ isključivo pod uslovom da se Ukrajina povuče iz Donjecka. U suštini – radi se o klasičnom ultimatumu „naš uslov za mir je vaša teritorija“.

U Dodikovoj interpretaciji, međutim, sve izgleda potpuno drugačije. On sastanak vidi kao hrabrost i viziju, kao otvaranje vrata za dijalog, te insistira da mir ne dolazi iz ultimatuma i ucjena, već iz razgovora. Problem je u tome što upravo ono što Putin postavlja – jeste ultimatum.

Dodik, istina, i nije presudan akter u ovoj priči. Njegova izjava ništa ne mijenja u realnom odnosu snaga između Moskve, Kijeva i Vašingtona.

Ali upravo u toj nebitnosti ogleda se još veći apsurd, dok ključni lideri svijeta razmjenjuju poruke koje su u suštini ucjene, Dodik ih tumači kao znak dijaloga i pravde.

To pokazuje ne samo njegovu političku pristrasnost prema Moskvi, nego i potpunu izgubljenost u procjeni stvarnosti.

Drugim riječima, Dodik jeste sporedan u ovoj priči – ali njegova reakcija je još jedan dokaz da je potpuno pogubljen u pokušaju da svaku rusku poruku predstavi kao mirotvornu viziju, čak i kada je ona otvoreni ultimatum.

(A.Č.Z.)