Piše: Amina Čorbo-Zećo
Nakon što je Trojka (SDP, NIP i NS), svojim političkim potezima, faktički prepustila kontrolu nad svim sigurnosnim agencijama SNSD-u i HDZ-u, postavlja se logično pitanje šta je narod zauzvrat dobio?
Umjesto ozbiljnih reformi i zaštite interesa države, javnost svjedoči sve intenzivnijem „dimnom zastoru“, politici simbolike, obilježavanja ratnih datuma i ličnosti, dok se najvažnije institucije tiho predaju u ruke onima koji već godinama ruše državne temelje.
Dokaze ne treba duboko tražiti, treba se samo sjetiti OSA-e, I imenovanja koja su SNSD-u u ruke prepustila obavještajni sektor. Od ranije su rukovodili SIPA-om, pa nastavili kontinuitet. Toliko su moćni da Darko Ćulum može mjesecima da ne dođe na posao, dok se usput bavi rušenjem ustavnog povratka, a onda nastavi nesmetano raditi. U daljnjem radu nastavlja opstrukciju. Prema saznanjima Patrije nedavno je odbio učešće u međunaordnoj akciji poslavši dopis Direkciji za koordinaciju policijskih tijela odbijenicu.
Ovaj mehanizam nije nov. Kada se prave krupni ustupci u institucijama, uvijek se aktivira jaka medijska buka oko „nacionalnih pitanja“ i ratnih simbola. Na taj način se narodu nudi emotivni sadržaj, dok se u pozadini odvijaju procesi koji mijenjaju strukturu moći.
U toj igri, posebno vidljivo mjesto zauzimaju Denis Bećirović i Zukan Helez, koji prednjače u naglašavanju priča iz ratnog perioda. Njihova retorika i potezi na prvi pogled djeluju kao patriotizam, ali realnost pokazuje da time nesvjesno ili svjesno doprinose skretanju fokusa s ključnih pitanja današnjice – bezbjednosti, institucija i kontrole nad državom.
Na taj način građanima se „mažu oči“ i ostavlja dojam da se vodi velika borba za državu, dok je u praksi ona već u velikoj mjeri kompromitovana. Najbolji dokaz za to jeste činjenica da su sigurnosne agencije – stub suvereniteta svake države – stavljene pod kontrolu onih koji rade na njenom urušavanju.
Drugim riječima, umjesto da se priča o tome ko kontroliše OSA-u, SIPA-u i druge ključne sigurnosne strukture, javnosti se nudi rasprava o simbolici i prošlosti. Da je i to jalovo govori podatak o broju pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBIH koji se progone za navodne ratne zločine.
A to je upravo ono što odgovara i SNSD-u i HDZ-u. U aktuelnom vremenu potreban je jasan odgovor Dodiku i Vučiću na njihova neprijateljska djelovanja, a ne puka saopštenja koja ništa ne znače, jer oni očito imaju stvarnu moć, dok se narod zabavlja simbolikom.