Dok kod kuće hapse slobodu, britanski misionari demokratije Sarajevu stežu svilen gajtan nestanka Bosne!

Piše: Rasim Belko

Nije više vijest. Postala je kao vremenska prognoza iz Londona: oblačno, s povremenim hapšenjem. Britanski misionari neokolonijalne demokratije u svojoj avliji ponovo su uradili ono što najbolje znaju, uhapsili nekoliko stotina neistomišljenika, ne bi li sačuvali vlastitu verziju “slobode govora”, onu koja prestaje čim se progovori o nečemu što remeti globalnu naraciju.

Skoro 500 ljudi, u lancima i zapisnicima, samo zato što su na ulici stali uz Palestinu i protiv namjera Izraela. Velika Britanija je, sasvim doslovno, uhapsila demokratiju. Razlog? Slika građana na ulicama ne uklapa se u PR paket koji se šalje svjetskoj publici.

A dok London polira svoj izlog slobode, dvije hiljade kilometara dalje isti ti misionari, na istom mandatu, kroje kroj Bosni i Hercegovini. U praksi, to je polutajni projekat, od onih što se šapuću u hodnicima ambasada i prevode na službeni jezik tek kad je kasno.

Celofan blista, natpis “evropske reforme” uredno štampan, ali unutra recept za rastakanje države na fine, nečujne komadiće. To je after effect — nuspojava dogovora skuhanih između britanskih ideologa, začinjenih odlukama donesenim u Washingtonu, a koji je za naše prilike spakovan u pravosudno - obavještajni igrokaz pod nazivom “Milorad Dodik - kraj”. Britanci crtali, Washington izvodio. Sarajevo je posmatralo, između dvije kafe i jedne iluzije da je uopšte dio igre.

Samo je Sarajevo ostalo zaglavljeno kao provincijska kotlina, o čijoj sudbini je obmotan svilen gajtan, a čeka se prilika da mu se ispod nogu izmaknu temelji državnosti i da Britanci Zapadni Balkan učine prostorom svog neokolonijalnog izvorišta svega — od ruda, preko radne snage i pameti, do ekosistema za kraljevsku familiju, lordove, baronese i ostalo plemićko društvo koje demokratiju drži u porculanskoj vitrini. A Bosna i Hercegovina je u toj priči zlatna koka preopterećena lisicama.

To Sarajevo možda misli da je izuzetak, ali nije, pogledajte kako je završio Kipar: ostrvo podijeljeno u mirnodopskoj verziji berlinskog zida, dok London i danas na njegovoj teritoriji drži vojne baze koje ne podliježu lokalnim zakonima. Ili Gana, gdje su “ekonomske reforme” sedamdesetih značile dugotrajnu ovisnost o bivšem kolonizatoru i diktaturama koje su se smjenjivale uz diskretnu pomoć stranih ambasada. Pogledajte i Keniju, gdje je obećana “sloboda” stigla u paketu sa nevidljivim ugovorima o zemljištu, rudnicima i kreditima koje nikad nije bilo predviđeno vratiti, jer dug nije ekonomski instrument nego poluga poslušnosti.

Projekat ima svoj rok trajanja, a 2030. godina stoji na naslovnici dosijea. Samo što prije tog datuma valja, kako oni kažu, “pripremiti teren”. To znači plodonosno umrtviti ionako upitnu probosansku političku misao, sklonite im Dodika, nije da ga vole, dvije decenije ga preziru, ali ne shvataju da je i on samo lutak na kanafi, a kanafa uredno okačena o London.

Sarajevo, ta baruština umišljene većine, decenijama proizvodi analitičku maglu, teške riječi bez težine, zahtjeve bez definicija. Nije naučilo šta hoće, pa je smiješno tražiti da zna kako.

U toj kotlini sljepila politički pucamo na diplomatske lutke, umjesto da presiječemo konopac koji ih drži. I tako, dok mi glumimo snajperiste, oni samo mijenjaju glinene glave na istom tijelu, Draško, Nebojša, Jelena… Parada novih lica, stara dramaturgija, izbor novog Dodika u programu uživo.

Fol nije u lutkama. Fol je u ruci koja drži kanafu, u onom tihom režiseru što piše scenarije izvan balkanske mape, a ovdje ih igraju lokalni amateri uvjereni da su protagonisti.

A dok Sarajevo ne skonta da demokratija iz uvoza dolazi sa deklaracijom “Made in Colonial Office”, ostat ćemo publika u predstavi u kojoj nikad ne pada zavjesa, nego samo pojačavaju reflektore, da se bolje vidi kome su prodate karte.

Sarajevo će završiti kao i svi prostori koji na vrijeme nisu čitali britanske političke karte, rasparčano u procjepu između poslušnika sa zapadne i istočne strane, dok će karta na kojoj su ga nacrtali ostati uredno složena u ladici nekog londonskog kabineta.