Nemamo mi šanse s mrtvom diplomatijom i plašljivom politikom: Bosna i Hercegovina između prilika Istoka i pokornosti Zapadu!

Piše: Rasim Belko

Prije otprilike dvije godine zapisao sam da kada bi u to vrijeme vodeći bošnjački političar otišao u Kinu i uslikao se dok pije čaj s nekim nižerazrednim funkcionerom, za Bosnu i Hercegovinu bi zapuhali pozitivniji geopolitički vjetrovi.

No, to se nažalost ni do danas nije desilo. Ne zbog toga što mi Kinu ne zanimamo, već što što i negdašnje i današnje političke perjanice probosanskog ili bošnjačkog političkog rukovodstva nemaju smjelosti odlijepiti se od diplomatske čizme zapada, Amerike napose.

Zato Bosna i Hercegovina i jeste u ćorsokaku, a nad sudbinom Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, domoljuba kontinuirano visi mač palestinskog scenarija. Da je razmišljanje o političkom čaju u Kini bilo ispravno pokazuje eho kojem kroz medijske izvještaje svjedočimo nakon odlaska hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana u Peking.

“Hrvatska želi kineske investicije, ali i da više izvozi na kinesko tržište”, reći će Grlić Radman svojim kineskim domaćinima.

Pokušao sam, ali zaista je nemoguće zamisliti nekog s prodržavnog političkog spektra u BiH da u Pekingu iznese ovakav stav. Kao što je nemoguće zamisliti da šef diplomatije BiH Elmedin Konaković ode u Peking i dogovara nešto.

Ona frazetina “naša vanjska politika je vezana za EU i Ameriku” će nas u konačnici koštati, jer ministar NATO i EU članice u Pekingu jasno kaže da želi kineske investicije. Kada u Bosnu i Hercegovinu zaluta neka kineska investicija digne se buna i bunica da to napadne, a potaknuta onim milionima koje su u našu državu upumpale predvodnice zapadnih (čitaj američkih) interesa.

Ko se danas sjeća pokojnog projekta TE Tuzla i Bloka 7? Niko, jer specijalnim ratom, nadasve kroz medije i kreiranje javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini je isforsiran narativ kako se mora slušati, slijediti, povinovati samo Zapadu! Takav pristup osakatio je diplomatske mogućnosti Bosne i Hercegovine i sveo nas na zapadnu milostinju, dok prirodna i druga bogatstva izvađena iz bosanske zemlje idu jeftino na skupa zapadna tržišta.

Izazovno bi bilo anketirati lidere političkih stranaka u Sarajevu, onih u vlasti i onih iz opozicije šta misle o mogućem diplomatskom odlasku u Kinu ili neku drugu zemlju na istoku. Šefa diplomatije je besmisleno pitati, on je produkt američkih interesa i činjenica da je po ćoškovima Washingtona skupljao s kim da se uslika eliminira ga iz ozbiljne diplomatske priče. Nisu ni oni prije njega bili bolji, mada su povremeno znali napraviti izlet.

Za razliku od Sarajeva, u Zagrebu, kao i u Beogradu, nemaju problem s jasnim definisanjem vlastitih interesa iako su i oni, u prvom slučaju vezani za NATO i EU, u drugom samo za Uniju.

Bosna i Hercegovina je očito eksperiment u kojem se oni koji među narod dolaze pod rotacijama, u skupim limuzinama i odijelima, ponašaju kao podguzni podmetači čim im se ukaže kakav činovnik sa Zapada. Jer, njima su političke karijere važnije i od države i od građana, pa je teško očekivati neku vidljiviju promjenu. Bar za sada!

No, informacije o razgovorima Grlić Radmana s kineskim kolegom Wang Yijem o stabilnosti Bosne i Hercegovine i rješavanju ravnopravnosti Hrvata u BiH, morale bi barem upaliti alarme u Sarajevu, ako u prijestonici još ima neko da nije pobjegao na nezasluženi odmor!

Hina je prenijela ovako: “Dvojica ministara razgovarali su o geopolitičkim temama, a hrvatski šef diplomacije naglasio je da je s kolegom iz Kine, stalne članice Vijeća sigurnosti, razgovarao o važnosti stabilnosti Bosne i Hercegovine te ravnopravnosti Hrvata kao jednog od triju konstitutivnih naroda”.

Dakle, daleko od naših očiju naša je sudbina opet bila na sonu razgovora s jedne strane onih koji su presuđeni agresori i koji dan danas atakuju na suverenitet i teritorijalni integritet BiH te s druge strane Kine od koje mi neopravdano bježimo zbog američko-evropskih interesa.

I manite šuplju, priča o nedopustivom miješanju u unutrašnja pitanja BiH više ne pije vode, naročito nakon tektonskih poremećaja na geopolitičkoj ploči.

Umjesto kukanja dok zabijamo glavu u pijesak, možda je krajnje vrijeme da prije izbora naredne godine osiguramo da nas predstavljaju oni kojima je interes države i građana prioritet u odnosu na interese drugih država pa makar one bile prijateljske.

Nedavno mi je jedan insan ispričao kako je prvi predsjednik naše države Alija Izetbegović volio reći da je Bosna i Hercegovina ptica koja mora podjednako mahati s oba krila, jer ako jedno uspori ili stane to je problem.

Sva ova politička svita kojoj svjedočimo od Daytona do danas očito niti je čula niti razumjela tu poruku. Zato nam valjda i jeste svezano krilo kojim bismo mahali prema istoku, jer to je po defaultu američkog narativa konzerviranog u Bosni i Hercegovini - militantno, teroristički ili maligno!

Pritom, da ne budem shvaćen pogrešno, ni Kinezi, ni bilo ko s istoka ne bi vodio računa o našim interesima. Ali, to i jeste posao onih koji u naše ime dogovaraju saradnju: Jer, dok su nam mediji s američke sise prosipali šuplju kako će prljave kineske tehnologije uništiti Tuzlu ukoliko se realizuje Blok 7, kapital sa Zapada posjekao je šume, opoganio izvore i životni prostor tu, nadomak glavnog grada.

Zato još jednom valja napomenuti da naredni izbori nose sudbonosne odluke i da je vrijeme za prepoznati one koji će odlučivati u našem interesu, a ne u korist naše štete i povijati se kako vjetrovi sa zapada pušu.

Jer, na istoku je mnogo dobrog, samo treba otići, vidjeti i dogovoriti. Ma koliko se to sviđalo ili ne sviđalo ovima na zapadu. Srbija to radi, Hrvatska to radi, zašto mi pristajemo na samohendikepiranje, probajte odgovoriti dok budete razmišljali o potencijalnim novim političkim predstavnicima u institucijama države i sistema!