Hibridna umjetnost u specijalnom ratu protiv Turske: Zašto pucamo sebi u noge provocirajući najbliže saveznike!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Eksperti iz priručnika nevladinih organizacija često nam u javnom prostoru diktiraju kako je sloboda, bilo govora ili čega drugog, ograničena linijom koja omeđuje vrijeđanje drugog. No, koliko su jake skripte tih eksperata, toliko i njihova priča drži vodu.

Primjerice, ti isti eksperti dok polugoli bauljaju ulicama Sarajeva kako bi zaštitili navodno ugrožena prava LGBTQ osoba zvižde i urlaju zbog ezana sa Alipašine džamije u Sarajevu. I tako dok štite navodno ugrožena prava, direktno ugrožavaju prava muslimana na poziv na molitvu.

Ali to je samo jedan primjer. Imamo i onaj kada se ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu neka budala nazvala umjetnikom pa gologuz hodao i plašio prolaznike. Danima poslije smo slušali salve uvreda na one koji su se usprotivili tome i zaustavili ga. Opravdanje je bilo “to je sloboda umjetnosti” i tome slično. Kao da naše majke, sestre, supruge, djevojke nemaju pravo da slobodno hodaju gradom, bez da ih neki gologuzija uznemirava.

Opasni su ti eksperti za ljudska prava, jer oni su prava učili u osakaćenom obliku, koja je pisao neko u skladu sa svojim interesima. Ja sam recimo kao i većina drugih u ovoj državi prava čitao iz knjiga monoteističkih religija, imao sam takav predmet i na fakultetu, pa sam naučio i ono “ne čini drugom, što ne bi poželio sebi”. To u priručniku NVO ne piše, jer tamo su najugroženiji oni koje je autor priručnika determinisao.

Ali, sve su to unutrašnji problemi, koje mi u ovoj državi moramo nekako riješiti. No, nerijetko imamo primjere kada direktori po izboru Trojkine vlastti na scenu izbace “slobodnu umjetnost” kojom pucamo sebi u noge provocirajući i ono malo vanjskopolitičkih saveznika i partnera.

A Turska je ma šta ko mislio o njoj u samom vrhu saveznika a to dodatno potkrepljuje činjenica da je u aktuelnoj krizi zvanična Ankara bila spremna pozvati i saslušati većinu političkih predstavnika na pozicijama unutar naše zemlje.

S druge strane naši umjetnički eksperti uspjeli su da još jednom udare u jednu neuralgičnih tačaka vanjske politike Turske. Naime, u sklopu festivala “Regionalni teatar”, na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu za 14. april najavljena je predstava “Šestorica protiv Turske”.

Zbog te predstave Turksa je Bosni i Hercegovini uputila zvaničnu notu uz ozbiljnu zabrinutost zbog izvođenja predstave čija je tematika vezana za FETO Fethullaha Gulena, kojeg Turska smatratra terorističkom organizacijom usmjerenomp protiv države i Recepa Tayyipa Erdogana kao predsjednika, te ključnim krivcem za pokušaj puča. Najavne fotografije predstave pokazuju maske s likovima Erdogana i Gulena, što je za zvaničnu Ankaru definitivan dokaz da je predstava povezana sa FETOM.

Poznavajući politički pedigre Edina Mustafića, direktora NPS - jednog od prvih Našista, danas lojalnog SDP-u, i laicima je jasno da on nema apsolutno nikakv problem da “umjetnost” u njegovoj kući ruši odnose Bosne i Hercegovine s prijateljima sa istoka, jer on taj dio svijeta s kojeg je civilizacija potekla i uveliko napredovala doživljava divljačkim.

Nema sumnje da je Mustafiću “Šestorica protiv Turske” rado viđen pozorišni komad, posebno kada ga na to potaknu zapadni prijatelji. Istina, priča predstave je vezana za šestoricu FETO-vaca protjeranih s Kosova, ali ne tako davno i u Saraejvu smo slušali galamu protiv protjerivanja Gulenu odanih kadrova u našoj zemlji. Pogađate, najviše su galamili Našisti, mada su ih vrijedno slijedili lažni socijaldemokrati.

Bez ulaska u kvalitetu predstave, ona je bez dileme kreirana s političkim predumišljajem protiv Erdogana i današnje politike Turske, a s obzirom da su kreatori iz Turske i s prostora EU, to dodatno potvrđuje činjenicu da je riječ o još jednom hibridnom umjetničkom alatu u službi specijalnog rata protiv Turske.

S tom razlikom što bi se efekti ovaj put, u slučaju izvođenja predstave, mogli obiti o interese Bosne i Hercegovine, a šef diplomatije Elmedin Konaković zasigurno će se crveniti na Diplomatskom forumu u Antaliji i večeri kod Erdogana kada bude upitan o cijeloj priči.

Nije više i javno ni tajno da politika Trojke kontinuirano podriva interese Bosne i Hercegovine da sačuva ono malo saveznika i prijatelja što ima u svijetu. Jer, sarajevski Trikolori su nam koliko jučer pričali kako su SAD važnije od Boga, a danas već vidimo skoro potpunu odsutnost Washingtona tokom najveće krize u BiH.

Istovremeno, trikolori vele kako su Brisel i insititucije EU uz nas, a ni u tragovima se ne nazire namjera tih Evropljana da aktiviraju svoje snage i uhapse čovjeka koji prijeti stabilnosti, miru i ustavnom poretku BiH.

Jedino je Erdogan bio konkretan i jasno početkom krize naglasio spremnost da pomogne Bosni i Hercegovini u slučaju belaja, te pozvao članove Predsjedništva BiH s kojima je tražio rješenja za krizu u Bosni i Hercegovini.

A mi smo dopustili da nam hibridna umjetnost ponovo puca u noge zbog specijalnog rata protiv Turske. I da stvar bude gora, niko još nije javno reagovao da li u strahu od Trojkinog režima i režimskih medija ili u nemoći, jer naš glas više nigdje ne dopire!