Hercegovačka ljepotica kad god nanovo izroni nosi drugo ime

(Patria) - Rijeka Trebižat, kako je nazivaju najvećim dijelom njenog toka, ponornica je koja silazi u 'podzemlje' čak osam puta na svom pedesetak kilometara dugom putu od Posušja preko imotskog kraja do Ljubuškog i ušća u Neretvu.

Njena posebnost nisu samo brojni slapovi i druge ljepote koje stvara u kršu, kao ni to da je jedina evropska ponornica s tako velikim brojem poniranja.

U svojoj neuhvatljivosti ona i svaki put kada se pokazuje na površini - nosi drugo ime, piše Punkufer.

Tako je u Hercegovini i Dalmatinskoj zagori poznaju kao Culušu, Ričinu, Brinu, Suvaju, Maticu, Vrljiku, Tihaljinu, Mlade i - Trebižat.

U okolini Imotskog zovu je Vrljika, od izvora u Peć-Mlinima do ispod Klobuka zovu je Rika, pa postaje Tihaljina, a kada se napuni mladom vodom Mlade, a u Trebižatskom polju do Neretve, jasno - Trebižat.

Čitavom dužinom svog toka ova rijeka sa svojim kanjonima, slapovima, krivinama, mostovima, gazovima, skakalima, baš kao i svojim imenima, govori o historiji kraja kroz koji protječe, o njegovim ljudima i šta im je značila, i bilježi fantastičnu kršku priču ispletenu od kamena i vode.

U gornjem dijelu toka koji protječe kroz Hrvatsku, u Imotskom polju, srećemo je kao Suvaju, Vrljiku i Maticu. Suvaja spaja akumulacijsko jezero Ričice ili Zeleno jezero s Prološkim blatom.

U blizini je vrelo Vrljike, koja kada prijeđe granicu postaje Matica. Kod Drinovaca je Matica ponirala stoljećima, sve dok krajem dvadesetog stoljeća zbog hidroelektrane Peć Mlini nije reguliran njen ponor i stvoreno jezero Nuga.

U Peć-Mlinima rijeka izvire pod imenom Tihaljina i nastavlja svoj put prema Neretvi. Iz svog pećinskog izvora razlijeva se u više slapova i brzaca, uz koje još stoje stare vodenice po kojima je mjesto i dobilo ime, a danas je tu i popularno izletište i avanturistički park.

U blizini Kavazbašina mosta iz 19. stoljeća Tihaljina se oduvijek prelazila. Prije izgradnje mosta tu su bila skakala - kamene gromade izravnatog vrha, teške i nekoliko tona, koje su povezivale njene obale.

Nakon što se Tihaljina napije izvorske vode iz vrela Klokuna kod Klobuka i pretvori u Mlade, ubrza i pravi se važna svojom ljepotom kod slapa Koćuša kod sela Veljaci, koji ne impresionira svojom visinom (visok je samo pet metara), nego širinom.

Kod mjesta otok i rijeke Prokop naša junakinja postaje Trebižat, kako će se zvati sve do Neretve. Nekoliko kilometara od Ljubuškog, u selu Hrašljani Trebižat se obrušava u 15 metara visok slap Čeveljuša.

U svom donjem toku, kod sela Studenci oblikuje vodopad Kravica, jedno od najčudnijih mjesta ovog ionako poetično lijepog dijela Hercegovine.

Kravica je vodopad visok gotovo 30 metara, s prirodnim amfiteatrom promjera 120 metara.

Danas je Kravica centar (svjetovnog) turizma ovog kraja s avanturističkim parkom i zip-lineom, uređenim šetalištima, penjačkim smjerovima i feratama koji su zamijenili stare mlinice i stupe za valjanje sukna.

Poslije Kravice, Trebižat mirno teče prema Neretvi, kao da se nije upravo strmoglavio jednim od najljepših kanjona Hercegovine.

Uz čitav tok Trebižata ili kako je već želite nazivati, brojni su tragovi ljudi, od prahistorije i vremena starih Rimljana, srednjeg vijeka i njegovih čvrstih utvrda, doba Turaka i silnih legendi o nesretnim ljubavima, neokaljanoj časti i tihom životu skromnih ljudi koje je odredila ova rijeka.

Njihovi će vas potomci danas, na mirnim okukama koja stvara, kupalištima, uz glasne bukove i romantične vodopade, ugostiti (kao da su vam dužni) svježom, pred vama ulovljenom ribom i najukusnijim jelima nastalim na malim plodnim oazama koje je u vrućem kamenu i golom kršu stvorila Tihaljina ili Trebižat ili...

Njihova toplina nahranit će vas baš kao prevrtljiva voda ove rijeke hrani ono malo suhe crvene zemlje...