Znate li zašto se brzina plovidbe izražava u čvorovima?

(Patria) - Čvor je mjerna jedinica za brzinu (čv ili kn, prema engl. knot) koja nije službena mjera Međunarodnog sistema jedinica (SI), ali se tradicionalno koristi za izražavanje brzine plovidbe i u nautici i u aeronautici.

Izraženo SI jedinicama, čvor je morska milja na sat, dakle brzina od jednog čvora je 1.852 metra na sat ili 0,514 metara u sekundi, prenosi Punkufer.

Čvor se koristi u nautici i zračnoj plovidbi, a može označavati brzinu plovila u odnosu na sredstvo - vodu, more ili zrak, ili pak brzinu u odnosu na tlo, što se obično naziva putnom brzinom.

Brzina vjetra također se izražava u čvorovima.

Naziv čvora zapravo opisuje kako se nekada određivala brzina broda, tj. čvor na konopu bio je jedan od važnih dijelova prvih "brzinomjera" koji su se počeli koristiti u 16. stoljeću.

Da bi se ovom metodom izmjerila brzina, bile su potrebne tri osobe. Na uže namotano na vitlo vezali bi se čvorovi u pravilnim razmacima, a na njegov kraj komadić drveta.

S krme se drvo bacilo u more, a potom se mjerilo koliko se užeta - odnosno čvorova - odmotalo u vremenskom periodu od 30 sekundi.

Što je brod brže plovio, više se čvorova odmotavalo. Trideset sekundi je stodvadeseti dio sata, a stodvadeseti dio nautičke milje iznosi 15,43 metra - koliko su čvorovi bili međusobno udaljeni.

Ovakvo je mjerenje bilo ponešto neprecizno, ali za svoje vrijeme bilo je dovoljno.

Potreba za savršenijim brzinomjerima pojavila se kasnije - kada se prestalo ploviti uz obalu i pomorci su se našli na pučini gdje su sitne matematičke greške za čas postale značajne pa je i određivanje položaja na otvorenom moru bilo nepouzdano.

Do tada se položaj određivao prema geografskoj širini, kursu i dužini prevaljenog puta. Brzina se prvi put spominje u dnevniku Magellanovog putovanja 1. januara 1521. godine.

Sve do 18. stoljeća, brzinomjer nije "našao mjesto" u standardnoj opremi brodova, iako se stalno unapređivao jednostavni sistem s daščicom i užetom.

Plovak je postao metalan, dobio krilca i "sidro", prilagođavalo se vrijeme na satu i ponovo se mjerila milja, ali princip je ostao isti praktično sve do modernih brzinomjera, električnih, hidrauličnih i pneumatskih.

Ipak, log s daščicom ostao je do danas u upotrebi, naročito na školskim brodovima na jedra.

Zanimljivo je da su i Nizozemci da bi odredili brzinu plovidbe isto došli na ideju daščice, ali su je malo drugačije koristili.

Dutch(man’s) log ili nizozemski brzinomjer podrazumijeva metodu određivanja brzine uz pomoć jedne stalne i poznate mjere.

U ovome slučaju ta je stalna i poznata mjera bila dužina broda ili bilo koja manja dužina na njemu označena.

Drugi dio "sprave" bila je drvena daščica koja se bacala u more - ali s prove, a mornari bi na glas brojali polusekunde i tako bi odredili u kojem je vremenu daščica prešla poznatu dužinu.