Piše: Avdo Avdić
Jučer sam upoznao Nedima. Ratnog vojnog invalida Armije RBiH. Posljednje godine rata, dok se borio na Hrasnom brdu, u prsa ga je pogodio geler i presjekao mu plućnu arteriju. Jedan od od milion ljudi koji prežive takvo ranjavanje. Danas živi od invalidnine. Skromno i časno. Zbog objave svojih stavova na društvenim mrežama nazivaju ga botom. Jer ne pripada “sarajevskim ljevičarskim krugovima” kojima je prihvatljivo da Franjo Šarčević psuje majke neistomišljenicima, ali nije prihvatljivo kada Nedim, ne psujući majke, dokazuje laži vladajućih liberala.
Nedim je, dakle, bot. Franjo Šarčević – nije.
Ali kada tim “liberalno-ljevičarskim” krugovima zatreba sredstvo za odbranu islamofobičnih izjava datih iz pozicije moći, onda amblem Armije RBiH postaje savršeno oružje.
Igor Stojanović je potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda. Njegovim i potpisom Hrvatice Lidije Bradare “imenovana” je Vlada Federacije BiH. Boreći se, valjda, protiv uspostave “islamske države” na “22 posto teritorije BiH”, Igoru Stojanoviću je bilo sasvim prihvatljivo da podrži suspenziju bošnjačkog glasa u rukovodstvu Federacije. Ima li nekih dina mustafića iz sarajevsko-liberalnih krugova koji su osudili jednodnevnu suspenziju Ustava i najmanje četverogodišnje suspendovanje 400 hiljada bošnjačkih glasova? Nema. Čuvaju snagu i riječi za obračun za “bošnjačkim nacionalizmom”.
Kaže Igor Stojanović da se SDA zalaže za uspostavu Islamske države. Sve i da je tačno, a nije, da li to znači da se ljudi trebaju plašiti islama? Jedna je stvar kada se Stojanović i sarajevski liberali obračunavaju sa SDA-ovim kriminalom, a drugo je kada građane plaše islamom.
Koja je razlika između izjave SDA-ovca Džafera Alića kada govori o Srbima i Hrvatima kao podstanarima u BiH i izjave Igora Stojanovića, koji je, po uzoru na Viktora Orbana, Dragana Čovića i njemačkih CSU-ovaca, počeo građane plašiti “nadolazećom islamizacijom”? Suštinski – nema razlike.
Ali reakcije koje su uslijedile pokazuju da Međunarodnoj zajednici i pripadajućoj joj “socijaldemokratskoj” i “liberalnoj” eliti nisu prihvatljive izjave usmjerene protiv Srba i Hrvata, za razliku od onih usmjerenih protiv muslimana. Jer, znate, Igor ima pravo da plaši građane islamizacijom, a Džafer nema pravo da plaši ljude Srbima i Hrvatima od kojih barem osamdeset posto i danas smatra herojima Karadžića, Mladića, Praljka i Prlića.
Kada kritikujete Džafera, vi ste liberal. Kada kritikujete Igora Stojanovića, vi ste “bošnjački nacoš”. Ne znam da li je Džafer bio pripadnik Armije RBiH. Nije ni bitno. Jer njegova izjava jeste sporna i zaslužuje svaku vrstu osude. Znam da je Igor Stojanović bio pripadnik Armije RBiH, ali i to ne bi trebalo biti bitno, jer je njegova izjava opasna onoliko koliko i Džaferova.
Ako Igor Stojanović, zbog toga što je bio pripadnik Armije RBiH, danas zajedno sa Christianom Schmidtom ima pravo da diskriminira 400 hiljada bošnjačkih glasova, zašto onda, recimo, dvaput ranjavani maloljetni pripadnik Armije RBiH Asim Sarajlić nema pravo da trguje uticajem unutar svoje stranke? Ili armijska knjižica u rukama Srba i Hrvata vrijedi više nego armijska knjižica u rukama Bošnjaka.
Evo jedan kratki test. Znate li u kojoj je fazi suđenje Atifu Dudakoviću, generalu koji je sa svojom silom nebeskom oslobodio najveći komad države BiH? Ne znate. Iskreno, ne znam ni ja. Ali smo zato svi znali kada je svako ročište Draganu Vikiću, također jednom od simbola odbrane BiH. Pred Sudom BiH je prije svakog Vikićevog ročišta bilo desetak kamera i tridesetak građana koji su došli podržati heroja. Za to vrijeme, general Dudaković se brani sam i u tišini. I, da ne bude zabune, nije problem što je heroj Vikić imao podršku javnosti i medija kada su mu, preko državnog pravosuđa, pokušali ukaljati obraz. Problem je što istu podršku nema Atif Dudaković. Dragan je nekako prihvatljiviji. A Atifa podrazumijevamo. Mada i to nije nužno tačan zaključak.
Evo, recimo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić je zlatni ljiljan Armije RBiH. Što znači da je više doprinio odbrani države od mnogih drugih, pa tako i od Igora Stojanovića. Pa, opet, sarajevski “liberalni” i “ljevičarski” krugovi, okupljeni oko raznih mustafića i pašovića, nisu našli za shodno da reaguju na botovske i trojkaške napade na Komšića. Jer, znate, Komšić se ne uklapa u nove narative, upozorava na rastuću islamofobiju i nije pristao da bude dio vlasti koja je bošnjačkog predstavnika suspendovala na jedan dan, a 400 hiljada bošnjačkih glasova na najmanje četiri godine. Igor Stojanović je učinio sve suprotno od onoga što je učinio Željko Komšić. I Igor Stojanović je dobio podršku.
Ukratko, za sarajevsku ljevicu, Igor Stojanović ima pravo širiti islamofobiju jer je bio u Armiji RBiH, a Zeljko Komšić nema
pravo upozoravati na islamofobiju iako je zlatni ljiljan Armije RBIH
Asimu Sarajliću za slučaj Asim nije opravdanje to što je kao maloljetni borac Armije RBiH dvaput ranjavan, ali Igoru Stojanoviću i Draganu Miokoviću je pripadnost Armiji RBiH u MUP-u RBiH opravdanje za sve.
Reis Husein Kavazović kao logoraš i jedan od ključnih ljudi u Drugom korpusu Armije RBiH kojim je komandovao Željko Knez je “bošnjački nacionalista”, a Mioković i Stojanović ne mogu biti islamofobi, jer su, eto, bili u Armiji RBiH.
Ali, i Dževad Galijašević je bio pripadnik Armije RBiH. Znači li to da danas treba tolerisati njegove islamofobične stavove iznesene na RTRS-u? Znači li to da je njegov ratni armijski staž dokaz da je i danas na pravoj strani bh. historije?