Piše: Jasmin Šaljić, zastupnik Stranke za BiH u Skupštini KS
Dok onkološki pacijenti čekaju na neophodne lijekove, ministri u Vladi Federacije bez problema usaglašavaju tendere za nabavku luksuznih službenih vozila. Čini se da Zakoni o javnim nabavkama ne predstavljaju nikakvu prepreku kada se radi o kupovini najnovijih modela automobila, poput Tuarega, Audija A6, Golfa 8 i Arteona R-Line, sve iz 2024. godine.
Zapanjujuće je kako nijedan tender za ove luksuzne automobile nije propao, niti je bilo problema s birokratskim preprekama. Sve je prošlo glatko, jednoglasno i bez ikakvih primjedbi. Međutim, kada se radi o tenderima za nabavku lijekova za onkološke pacijente, situacija je potpuno drugačija.
Problemi s tenderima i Zakonom o javnim nabavkama u proteklim mjesecima najizraženiji su upravo u sektoru zdravstva, posebno za pacijente koji se bore s rakom. Proces nabavke lijekova je opterećen birokratskim procedurama, sukobima između resornog ministarstva, Vlade Federacije, Federalnog zavoda za zdravstvo, Zavoda zdravstvenog osiguranja i službi za nabavku lijekova. Kao da su životi ovih pacijenata postali sporedni u odnosu na luksuzne potrebe političara.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da su ovi problemi najizraženiji u kantonima gdje su Bošnjaci većina, dok se pacijenti iz Republike srpske liječe u Srbiji, a oni iz kantona s većinskim hrvatskim stanovništvom u Hrvatskoj. Naizgled, birokratske blokade, pravilnici i svakodnevna borba sa rakom bez pomoći institucija rezervirani su samo za Bošnjake.
Agonija onkoloških pacijenata traje već nekoliko mjeseci, odvijajući se pred očima cjelokupne javnosti. Građani umiru zbog birokratskih procedura koje, čini se, ne postoje pri kupovini vozila vrijednih 1.600.000 konvertibilnih maraka. Sve je to usaglašeno i provedeno bez ikakvih prepreka.
Jeste li, gospodo ministri, barem jednom prilikom kupovine luksuznih vozila pomislili na naše sugrađane koji se bore za svaki dan života zbog vaše nesposobnosti i nedostatka empatije? Ako ste nametnuti građanima, to ne znači da morate izgubiti svaki osjećaj za prostor, vrijeme i okruženje. Ako ste nametnuti, to ne znači da nas morate zadužiti za 600 miliona maraka u manje od jedne godine.
Ako ste nas već toliko zadužili, samo Bog zna za šta, mogli ste barem pronaći sredstva za onkološke pacijente! Mogli ste tih 1.600.000 KM, umjesto za automobile, uložiti u kupovinu neophodnih lijekova. Ne možemo od sramote pogledati u oči oboljelima, njihovim porodicama, prijateljima i kolegama.
Protiv vas, gospodo, neophodno je podnijeti krivičnu prijavu jer niste obezbijedili lijekove životno ugroženim pacijentima. I baš je onako kako je naša sugrađanka Edina Zolj-Balenović nedavno napisala: "Oprosti im, Bože, ne znaju šta rade!"