Ko to uživa u aparthejdu i diskriminaciji?

Piše: prof. dr. Senadin Lavić, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

Pitanje je bolno. Zar može postojati neko ko obožava diskriminaciju? Zašto su Monika Mijić i Jelena Cvijetić uložile prigovor ili žalbu na presudu "Kovačević"? One su "potvrdile" da Bosna i Hercegovina pred Evropskim sudom za ljudska prava nije zadovoljna presudom u slučaju "Kovačević protiv BiH". One traže da se presuda preispita. U ime koga je upućen Zahtjev za preispitivanjem odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Kovačević"? Građana Bosne i Hercegovine? Ma ne, nema govora. Mijić i Cvijetić su iza svoga "zahtjeva" imale određene politike i one su ih samo provodile. Tim politikama ne trebaju presude Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, te politike nikada neće dopustiti da se država BiH približi EU bez obzira što nam "prvaci i sljedbenici europskog puta" svakodnevno o tome izražavaju svoju "opredijeljenost".

Mijić i Cvijetić su ovu "žalbu" uputile 19. septembra 2023. godine, kada je bio posljednji radni dan Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Jelena Cvijetić je 12 dana prije upućivanja žalbe imenovana za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine od strane aktualnog saziva Vijeća ministara BiH. To joj je bio posljednji potez protiv jedne presude koja doprinosi poboljšanju kvaliteta pravnog poretka u BiH i utvrđuje da građani na svakom dijelu države mogu imati aktivno biračko pravo neovisno od etničko-religijskih određenja.

Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura zatražio je izjašnjenje o mandatu Monike Mijić i Jelene Cvijetić, nakon što je Slaven Kovačević uputio dopis Sudu u kojem je konstatirao da agentice nisu u mandatu i da se nalaze u nekom suspektnom stanju u kojem im je dva puta produžavan mandat vršioca dužnosti (vd), koji može maksimalno trajati tri mjeseca.

U presudi "Kovačević", Evropski sud za ljudska prava konstatira (presuđuje) da je Slavenu Kovačeviću (građaninu Sarajeva s pravom glasa) uskraćeno pravo da bira (glasa za) kandidata za člana Predsjedništva BiH iz bh entiteta "rs", jer je Kovačević tražio i dobio tu mogućnost, da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine mora moći da glasa za bilo kojeg kandidata za Predsjedništvo BiH, kao kolektivnog organa koji donosi odluke iz svoje nadležnosti, ali koje se tiču svih građana Bosne i Hercegovine. Isto tako, zamislimo na šta liči situacija u kojoj povratnici u "rs" mogu glasati isključivo za etničke Srbe, gdje se kao kandidati najčešće pojavljuju lica koja negiraju presuđeni genocid i ratne zločine. Da li se za takav sistem bore Mijićka i njene drugarice, nastojeći po svaku cijenu povezati etničku pripadnost i aktivno biračko pravo, što je u savremenom demokratskom svijetu nepovezivo, nespojivo i neprihvatljivo? Valjda bi svaki glasač, bez obzira na vlastitu etničku pripadnost trebao moći da glasa za koga hoće ili nas Mijićka i slični žele uvjeriti da je etno-totalitarni sistem prihvatljiv u Evropi. Ali, naša budućnost ne može biti etnopolitika i zloupotreba vladavine prava!

Danas neke opasne politike pokušavaju da nas uvjere da je "lijepo" što građanin iz Trebinja ne može glasati za nekog kandidata iz Sarajeva za člana Predsjedništva BiH! Isto tako, građanin iz Tuzle ne može glasati za nekog kandidata iz Bijeljine! Bosanac se našao na udaru identitetnih ratova, hegemonije i osvajanja. Pokušavaju ga svesti na prazninu i okovati u etničko-geografsku formu iz koje nema oslobađanja.

Mijić i Cvijetić nisu rekle u ime kojih građana države BiH traže preispitivanje presude u slučaju "Kovačević". Radi se o nekoj parcijalnoj etničko-religijskoj politici koja ne priznaje BiH kao državu slobodnih i ravnopravnih građana. One su drastično izrazile stavove HDZ-a i SNSD-a prema ovoj presudi Evropskog suda. U javnosti je stav agentice Harise Bavčić ostao nejasan, jer ona nije potpisala "žalbu" ali je podržala zahtjev za preispitivanjem! Njihov je zadatak bio da se baci "negativno svjetlo" na presudu, da se ona učini spornom i sumnjivom, kako bi se nastavila besmislena igra etnopolitike protiv građana BiH.

Odbrana etničko-religijskog aparthejda i diskriminacije je odbrana ratnih "dostignuća" beogradske i zagrebačke politike. Svi oni koji danas u Bosni "prodaju priču" o normalnosti etničkih torova u kojima se "glasa za svoje" su kočničari evropskog puta Bosne i Hercegovine. Neko bi i dalje držao BiH zarobljenu u etnoteritorijalizaciji iza koje stoje nedjela, ratni zločini i genocid. Naš je zadatak oslobađanje od ratom nametnutog stanja i oslobađanje građana za život u slobodi na svakom dijelu države BiH - mora se okončati etnička i teritorijalna diskriminacija građana. Zato nam je važna presuda u slučaju "Kovačević".

Na kraju, jedan mali prijedlog za oslobađanje od etničko-religijskih ponižavanja - ne može nijedan čovjek biti obezvrijeđen zbog pripadanja nekoj etničkoj grupi ili zbog mjesta gdje živi. U društveno-znanstvenim istraživanjima bilo bi neophodno razviti skalu etnofaulizma (ili kratko: skala EF) kao mjerni instrument kojim bi se "mjerilo" iskaze negiranja, mržnje, nipodaštavanja, potčinjavanja, vrijeđanja, blaćenja pojedinaca i grupa zbog njihovog etničkog određenja u multietničkim zajednicama. U osnovi je ovih odnosa sukob oko identiteta i njegovog definiranja što se pretvara u jezičke iskaze i prepoznatljive forme djelovanja u praksi koja je opterećena predrasudama. Skala bi, naprimjer, trebala mjeriti više varijabli: negiranje povijesno-političke posebnosti, nepriznavanje identiteta (pojedinca ili grupe), nepriznavanje imena pojedinca ili grupe, ismijavanje vjerovanja i predaja drugoga, obezvrjeđivanje tradicije, prisvajanje i otimačina tuđih vrijednosti, banaliziranje i prisvajanje kulture drugog, javno opanjkavanje, negiranje identitetne posebnosti, krivotvorenje povijesnih činjenica i tim redom. Ona bi, ustvari, trebala poslužiti kao instrument za mjerenje antihumanih i antidemokratskih potencijala i prijetnji ljudima koji su se našli na meti velikodržavnog ekspanzionističkog hegemonizma, primjerice, ili bilo kojeg drugog hegemonijskog projekta usmjerenog protiv jedne grupe ili pojedinaca zbog nekog njihovog identitetnog obilježja i specifičnosti.

Tada bismo mogli znati u kakvom diskriminacijskom okruženju živimo svoje živote!