Vijeće ministara BiH razvlastilo Predsjedništvo i otelo nadležnosti Parlamentu, podnesena krivična prijava

(Patria) - Na prvom mjestu, sa stanovišta vladavine prava, nedopustivo je da se uspostavljanje i imenovanje agenata koji treba da zastupaju Bosnu i Hercegovinu u visokosofisticiranim postupcima pred Evropskim sudom za ljudska prava vrši na osnovu – podzakonskog akta, odnosno na osnovu odluke izvršnog organa vlasti – u ovom slučaju Vijeća ministara.

U skladu sa principom vladavine prava – i pogotovo principom pravne sigurnosti koji čini ključni sadržaj vladavine prava, državni organi mogu se osnivati isključivo zakonima – koje donosi zakonodavna vlast. To pogotovo kada je riječ o organima koji vode sudske postupke u ime države (sudovi), ili u ime države učestvuju u sudskim postupcima (tužilaštva, organi za zastupanje pred sudovima – pravobranilaštva, agenti za zastupanje pred Evropskim sudom
itd.).

Njihov osnivački akt mora biti zakon, sa kojim ujedno dobijaju zakonsko ovlaštenje za zastupanje države u sudskim postupcima, zakonom se propisuju i uvjeti za izbor tih organa, način njihovog rada itd. To se onda zove zakonsko ovlaštenje, takvi organi ne mogu se osnovati podzakonskim aktima izvršne vlasti, niti može biti “podzakonskog ovlaštenja“ (a bez zakonskog osnova!) da se nastupa u ime države u takvim postupcima!?

Zamislite samo kada bi se takva praksa primijenila i na sudove, i na tužilaštva, pravobranilaštva itd., pa da se umjesto na osnovu zakona sudovi, tužilaštva, pravobranilaštva i sl. biraju i rade na osnovu podzakonskih akata izvršne vlasti – koji mogu da se mijenjaju svake sedmice na svakoj sjednici Vijeća ministara, daleko od očiju javnosti, od strane političkih fukcionera koje su postavile političke partije, da se uslovi za izbor na te funkcije prilagođavaju pojedincima ili postupcima koji treba da se vode – od slučaja do slučaja i slično.

Sve to se dešavalo upravo u slučaju imenovanja agenata za zastupanje BiH u postupcima pred Evropskim sudom za ljudska prava, pa se onda, čak, i takva neustavna odluka – sa kojom se uspostavlja tako važan organ koji zastupa državu u sudskim postupcime pred Evropskim sudom – kršila, pa se to pokušavalo naknadnim izmjenama, retroaktivnim imenovanjima pokriti, sve na potpuno netransparentan način, iza zatvorenih vrata izvršne vlasti.

Time je došlo do neustavnog poremećaja “u korist izvršne vlasti“, odnosno do toga da je izvršna vlast – u ovom slučaju Vijeće ministara BiH neustavno preuzelo ustavnu nadležnost zakonodavca – u ovom slučaju Parlamentarne skupštine BiH koja je jedini nadležni organ koji može zakonom uspostavljati druge državne organe, određivati uslove za izbor, zakonom propisati način rada, zakonska ovlaštenja itd.

U ovom konkretnom slučaju Vijeće ministara je na neustavan način ušlo u nadležnost zakonodavne grane vlasti, i svojim podzakonskim aktom regulisalo materiju koja mora i jedino može biti regulisana zakonom. Takav način djelovanja izvršne vlasti nespojiv je sa principom vladavine prava, posebno sa principom pravne sigurnosti, te je kao takav i neustavan i nespojiv sa temeljnim pravnim principima – uključujući i princip podjele vlasti, na kojima se zasniva demokratsko društvo.

Takvo postupanje teško da je zabilježeno čak i u totalitarnim režimima. I u takvim režimima ipak se nastojao postići makar privid zakonitosti rada i djelovanja državnih organa. Čini se da Vijeće ministara BiH u 21. vijeku i u srcu Evrope otvoreno i bez prikrivanja uvodi model upravljanja državom putem vlastitih dekreta – bez zakonskog (i ustavnog!) osnova, koje mijenja, prilagođava od slučaja do slučaja, prema liku kandidata za predmetne pozicije, prema konkretnim postupcima itd., što je imanentno stanju teškog totalitarizma.

Umjesto da iskoristi pravo i obavezu za predlaganje zakona sa kojim bi se uspostavio organ agenta za zastupanje BiH pred Evropskim sudom, pa da podzakonskim aktima – donesenim na osnovu tog zakona i u granicama zakona osigurava izvršavanje tog zakona – što je osnovna funkcija grane vlasti koja se naziva “izvršnom“, Vijeće ministara odlučilo je da zakon nije potreban, te da će oni – kao izvršna vlast to da urede podzakonskim aktom!?

Kao direktna posljedica toga pojavljuje su i upad Vijeća ministara BiH koje je odlučilo, u skladu sa vlastitim podzakonskim aktom, da ono treba da imenuje agente za zastupanje BiH u postupcima pred Evropskim sudom za ljudska prava uprkos činjenici da je takva vrsta imenovanja prema Ustavu BiH nadležnost Predsjedništva BiH.

Međutim, budući da nema zakona – čije donošenje podrazumijeva i postupak pred ustavno-pravnim komisijama gdje se procenjuje usklađenost prijedloga zakona sa Ustavom i ustavnim principima – kao i druge mogućnosti za uočavanje i otklanjanje eventualnih neustavnosti u javnom i transparentnom zakonodavnom postupku, što znači da bi takav prijedlog zakona morao uvažiti ustavnu nadležnost Predsjedništva BiH u ovom slučaju, to je Vijeće ministara svojom dekret odlukom – podzakonskim aktom odlučilo da razvlasti Predsjedništvo BiH i podzakonskim aktom preuzme njegovu isključivu nadležnost u pogledu imenovanja agenata za zastupanje BH države u postupcima pred međunarodnim sudovima (u što se uključuje i Evropski sud za ljudska prava) – koja je utvrđena samim Ustavom.

Dakle, Vijeće ministara preuzelo je u ovom slučaju i nadležnost ustavotvorca – faktički mijenjajući Ustav države vlastitim podzakonskim aktom.

Takva vrsta kreiranja pravnog haosa, po dominu efektu i uz odsustvo bilo kakvog mehanizma međusobne kontrole i nadzora između pojedinih grana vlasti i institucija - što je suština principa podjele vlasti (koji je također grubo prekršen!) dovela je čak do toga da u postupku provođenja vlastite (neustavne!) odluke – Vijeće ministara višestruko prekrši tu istu odluku, pa onda to kršenje pokušava prikriti izmjenama i dopunama odluke, pa retroaktivnom primjenom što je pravno nemoguće – kako bi na neustavan način osiguralo višestruka imenovanja podobnih osoba, kršeći time i princip jednake dostupnosti javnih funkcija za sve građane koji ispunjavaju uvjete za imenovanje i proizvodeći diskriminaciju u tom pogledu – a sve to je posljedica, kako je naprijed navedeno, neustavnog preuzimanja nadležnosti zakonodavca u pogledu nivoa regulative (podzakonskim aktom, umjesto zakonom!), te razvlašćivanja Ustavom ovlaštenog organa za imenovanje – u ovom slučaju Predsjedništva BiH.

Zbog svega toga, a povodom posljednjih manipulacija odlukom koju je samo donijelo u povodu posljednjih imenovanja na poziciju vršitelja dužnosti agenata za zastupanje Bosne i Hercegovine u postupcima pred Evropskim sudom za ljudska prava, podnesena je i krivična prijava zbog osnova sumnje u pogledu mogućeg postojanja elemenata krivičnog djela s tim u vezi.

Čak i Zakon u upravi BiH, na koji se Vijeće ministara poziva, dozvoljava samo dva imenovanja za vršitelja dužnosti, ali je ipak Vijeće ministara istu osobu imenovalo četiri puta zaredom. Ako to nije kršenje zakona i krivično djelo, šta onda jeste. Posebno je pitanje, ako se krivična prijava okonča presudom, ko će biti kriv i ko će vraćati sredstva od isplaćenih plata nezakonito i neustavno imenovanim vršiteljima dužnosti agenata pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Također, ovakav pravni haos zahtijeva angažman i drugih nadležnih organa, među kojima je Predsjedništvo BiH, te Parlamentarna skupština BiH, uključujući i Komisiju za borbu protiv korupcije.