Ugovor o izručenju između BiH i Hrvatske na snazi od 2013. godine: Hoće li članica EU poštovati zakon i izručiti Galića

Ukoliko se Hrvatska bude držala Ugovora o izručenju potpisanog sa Bosnom i Hercegovinom 2012. godine, a ratifikovanog 7. avgusta 2013. godine, odbjegli zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić mogao bi biti izručen bh. pravosuđu. Jer, prema ovom ugovoru, dvojno državljanstvo nije smetnja prilikom izručenja, piše Istraga.ba.

“Izručenje vlastitih državljana za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca”, naslovljen je član 7 Ugovora koji je dostupan na web stranicama Ministarstva pravde BiH i Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.

Evo šta propisuje taj član Ugovora.

“Izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona dopustit će se ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim Ugovorom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna”, piše u stavu 1 člana 7 ugovora između BiH i Hrvatske.

Zoran Galić je, zvanično, osumnjičen da je počinio krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217 Krivičnog zakona BiH.

“Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist za sebe ili za drugo lice ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi za sebe ili za drugo lice, da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši što bi moralo izvršiti ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina”, piše u Krivičnom zakonu BiH.

Dakle, za krivično djelo korupcije u BiH je propisana kazna od jedne do deset godina, što znači da je u slučaju Zorana Galića, kada je u pitanju bh. zakonodavstvo, ispunjen uslov za izručenje.

“Službena ili odgovorna osoba koja zahtijeva ili primi mito, ili koja prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koja bi se morala obaviti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina”, piše u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske.

Dakle, kazna zatvora za djelo za koje je osumnjičen odbjegli zamjenik direktora SIPA-e jedne do osam godina. I taj uslov za izručenje Zorana Galića je ispunjen.

Ugovor između BiH i Hrvatske je, rekosmo, potpisan 2012. godine, a na snagu je stupio 2013. godine. Krivična djela za koja je Zoran Galić osumnjičen počinjena su tokom 2021. i 2022. godine. To znači da su djela počinjena nakon stupanja na snagu Ugovora o izručenju, što znači da je i taj uslov za izručenje ispunjen.

Da ne bi bilo zabune, slučaj Zorana Galića ne može se dovesti u istu ravan sa slučajevima Zdravka Mamića (pobjegao u BiH) i Ante Jelavića (pobjegao u Republiku Hrvatsku).

Naime, prva presuda po kojoj je Zdravko Mamić osuđen zasnovana je na krivičnim djelima počinjenim u periodu od 2004. do 2015. godine. Kako je veći dio krivičnih djela počinjen prije stupanja na snagu Ugovora, odredbe člana 7 ne mogu biti primijenjene.

Dalje, Ande Jelavić, bivši čelnik HDZ-a BiH za slučaj “hrvatska samouprava” u BiH je osuđen 2005. godine, odnosno osam godina prije stupanja na snagu Ugovora o izručenju. I zato se odredbe ovog Ugovora ne mogu primijeniti na slučaj Jelavić. No, slučaj Zorana Galića ispunjava sve uslove. I sada je sve do hrvatskog i bh. pravosuđa. Odnosno do Vlade Republike Hrvatske sa Andrejem Plenkovićem na čelu.