Šta nakon usvojene Rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a?

Za NAP piše: Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida

Nakon nevjerovatne medijske, diplomatske, pa i psihološke hajke koju nam je priredio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, Generalna skupština UN-a usvojila je Rezoluciju kojom prihvata sve presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), njegovog pravnog nasljednika Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) i Međunarodnog suda pravde (MSP).

I to je ključna odluka UN-a, pored obilježavanja i izučavanja genocida širom svijeta, uprkos svim pritiscima, lobiranjima, a priča se - i potkupljivanjima pojedinih ambasadora.

Srbija je uložila sve, i sebe, i Rusiju, i Kinu, a dobila mit oko kojeg će opet stvarati iluziju o pobjedi nakon poraza.

Ipak je Bosna i Hercegovina - njene institucije i udruženja - pokazala da kada iznosite činjenice možete izvojevati pobjedu i protiv svih gorenavedenih metoda, jer istina, ma koliko bilo do nje teško doći, ima svoje mjesto u demokratskom svijetu i za nju se vrijedi boriti.

Predsjednik Srbije je u UN-u odglumio paćenika da bi mu na toj ulozi pozavidio i Velimir Bata Živojinović, kojeg je svakako Vučić i skinuo s prvog mjesta najpopularnijeg Srbina u Kini. Međutim, ishod se znao, a znao ga je i Vučić, i postavlja se ozbiljno pitanje zbog čega ovolika kampanja oko nečeg što formalno-pravno nema nikakvih posljedica po Srbiju.



Zašto se predsjednik Srbije toliko prenemagao oko jedne rezolucije koja potvrđuje samo ono što je već u sudskim presudama izrečeno?

Zašto se predsjednik Srbije nije čak ni oglasio kada je donesena presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, čelnim ljudima državne bezbjednosti (DB) Srbije, koji su presuđeni za, između ostalog, udruženi zločinački poduhvat (UZP) sa ciljem etničkog čišćenja Bošnjaka, zatim za komandovanje i slanje jedinica pod kontrolom DB Srbije u BiH i niz drugih vrlo ozbiljnih inkriminirajućih radnji u koje su bili upleteni, a ponavljam - kao čelni ljudi DB Srbije.

Zašto predsjednik Srbije o tome šuti?

Iz prostog razloga što u tom predmetu postoji ozbiljna uloga Srbije u agresiji na BiH.

Vrlo ozbiljne radnje koje možda i mogu proizvesti posljedice po Srbiju kao što je zahtjev za naknadom štete prouzrokovane ratnim dejstvima koje je sud označio i kao ratni zločin.

Presuda Stanišiću i Simatoviću je osnov da se ozbiljno razmišlja u pravcu razrješenja pitanja naknade ratne štete prema žrtvama ali i prema BiH koja je pretrpjela ogromna razaranja zahvaljujući sudjelovanju Srbije u agresiji.

Način na koji je to potrebno ili moguće izvesti je svakako na pravnim ekspertima koji trebaju dati rješenja i ponuditi ih kako žrtvama, tako i vlastima u BiH.

Mislim da bi to bio jako moralan čin naše akademske zajednice prema BiH.