Netanyahuovo driblanje svjetske javnosti ušlo je u najopasniju fazu

Piše: Sead Alić

Netanyahuovo driblanje svjetske javnosti ušlo je u najopasniju fazu. Da bi pobjegao od vlastitih pravosudnih organa pokrenuo je etničko čišćenje Palestine. Kada je genocidni karakter tog djela (fotografijama, video zapisima i svjedočenjima) obišao svijet i izazvao revolt milijuna građana, Netanyahu napada iransko tlo veleposlanstva u Siriji. Na odgovor Irana (legitiman i najavljen) pokreće novi napad i naziva ga odgovorom.

Sve u skladu s taktikom: 'Žrtva' uvijek samo odgovara. Mediji 'uglazbljeno' nove napade cionista nazivaju upravo tako - odgovorom. Stotinu godina
provokacija i otimanja palestinske zemlje postaje tako stotinu godina različitih 'odgovora' doseljenika koji eto, braneći se, otimaju ono što nisu mogli kupiti. A odgovor na odgovor je zapravo nova provokacija. To je novi krug pakla. No mediji neće tako kvalificirati novu provokaciju, jer bi tako otvorili stotinu godina staru Pandorinu kutiju.

Netanyahuovo driblanje svjetske javnosti provodi se trenutno provociranjem mogućeg nuklearnog rata. Tim i takvim ratom i njegovim izazivanjem trenutno se skreće pozornost s etničkog čišćenja u Gazi i na Zapadnoj obali. Hazardna igra kojom se skreće pozornost svijeta od umirućih u Gazi.

Igra Hazara kojom se uspijeva uvući Iran u igru pretvaranja Irana u metu
Velikog Brata. Igra u kojoj se sudbina svijeta stavlja na kocku poradi zadržavanja na vlasti Velikog propagandista.

No u toj jednadžbi otimanja tuđe zemlje skrivena je još jedna nepoznata činjenica. Pohlepni cionisti previdjeli su skrivene motive nacija koje su im obećale tuđe i koje im pomažu da to tuđe 'očiste'. Tako se barem može čitati iz historijske perspektive. Tako stvari mogu izgledati kad se uzme u obzir kontinuitet odnosa Zapada prema Židovima.

Ako naime cionisti mogu biti zločinci (a to se upravo dokazuje), moguće je onda i relativiziranje zločina holokausta. Ako se građanima svijeta jasno pokaže da su Židovi u Palestini zločinci, stvorit će se predodžba o holokaustu kao 'preventivnom udaru' na one koji su sposobni učiniti sve da bi sačuvali zemlju otetu od palestinskog naroda.

Još ako s američkog poligona u cionističkoj tvorevini polete nuklearne glava, bit će to razlog koji može dovesti do otvorene mržnje prema Židovima. Uspjeh cionista pretvara se tako u njihov neuspjeh. Obraz europskog duha koji je krvav od Islamske Španjolske, Katara, kolonijalnih zločina, svjetskih ratova, holokausta, neokolonijalizma i neoimperijalizma – izgledat će za
nijansu čišći.

Kao što se haškim presudama sudilo zapravo vlastitoj šutnji, tako će se jednom suditi i vlastitoj šutnji i prodaji oružja cionistima u Palestini. Nitko se neće obzirati na činjenicu da su cionisti nerijetko bili plaćenici iz Amerike, Poljske,
Ukrajine, Kanade i mnogih drugih zemalja svijeta. Malo će tko razlikovati Židove od militarističke cionističke organizacije koja je terorizam podigla na razinu državnog terorizma.

Krivi će biti Židovi. I sve će opet 'biti na svom mjestu'…

Europska Njemačka prednjači u krvavom poslu Zapada s doseljenicima u Palestinu. Oni koji su vršili holokaust sada nude oružje njihovim sinovima i unucima da i sami okrvave ruke. Nijemci, koji su proživjeli katarzu oslobađanja od ideje nacionalsocijalizma, sada oružjem podržavaju one koji rade isti zločin samo prema jednom drugom narodu.

Izvoz oružja Nijemcima donosi profit, a cionistima može pružiti iluziju da mogu nastaviti s istrebljenjem Palestinaca. Profit i novac, to je Bog židovstva – pisao je svojevremeno Karl Marx. Nijemci se danas trude politički emancipirati tako što će podržati zločinačko etničko čišćenje. No time će samo dokazati da je Marx bio u pravu, da je bit židovstva zarobila europski duh.

Zaboravljaju Nijemci (kao i ostali sljedbenici Boga-Novca) da novo oružje omogućuje nove, buduće osude židovskog naroda. Novac može poslužiti kao lažno sredstvo lažne političke emancipacije Nijemca, odnosno zapadnog čovjeka, ali neće omogućiti, kako bi Marx rekao – 'pretvaranje Nijemaca u ljude'. (Riječ je o oslobađanju čovjeka, emancipaciji koja ne zastaje
na razini političkog)

Sljepilo se proizvodi medijima, dovoljno snažnim da se hipnotiziraju vlastite nacije. Indoktrinacija je toliko jaka da već i djeca u Jeruzalemu ne podnose nežidove u blizini njihovog hrama. Djeca su postala indoktrinirani vojnici partije. Odrasli su se odavno spustili na razinu indoktrinirane djece.

I nije važno što je i u jednom i u drugom slučaju (nacizam i nacicionizam) riječ o militaristički ustrojenim partijama koje su svoj narod ucijenile. Neće biti važno što je bila riječ o proizvodnji masovne histerije od strane totalitarnih režima. Mrlja ostaje na narodu. Stradat će ponovno nedužni Židovi, diljem svijeta. Kao što bi stradali Nijemci da nisu zatrebali Velikom Bratu u nadolazećem pokušaju pokoravanja Rusije.

Dio je to (na kraju ipak ispadne tako) kolektivno nesvjesnog protjerivanja Židova iz zajednice ljudi. Ono što izgleda kao pomoć zapravo su nove količine oružja koje će židovski narod dovesti do novih osuda čovječanstva. Ovaj put pred zakonodavnim tijelima iste ove Europe koja sada šalje oružje i svaku drugu pomoć totalitarnom režimu cionista. Na isti onaj način na koji Europa 'nije vidjela' ubijanja Bošnjaka, a kasnije organizirala haška suđenja – danas
Europa ne vidi etničko čišćenje Palestinaca. Koliko već sutra - sudit će
egzekutorima/cionistima u Palestini.

Istovremeno stvaraju se pretpostavke za reinterpretiranje holokausta. Židovstvo se tako još jednom, sada na perfidan način guši, ovaj put krvlju onih nad kojima cionisti vrše genocid. Na djelu je banalna psihologija dječjih uličnih tuča. Da bi bili pobjednici, dječaci svoju snagu dokazuju nad drugim dječacima iz ulice. U slučaju nesreće nikakvu krivnju neće snositi oni koji su ih na tuču nagovarali. Svijet je, dobro je primijetio Kundera, pozornica nezrele djece.

A što to Europa danas 'ne vidi'? Europa ne vidi što radi 'država' naoružana njihovim oružjem, uz pomoć kupljenih svjetskih medija, kupljenih političara predstavničkih tijela najvažnijih zemalja svijeta.

Europa 'ne vidi' ono što će uskoro kažnjavati na svojim sudovima. Cionistička 'država' napada svoje građane u vlastitom logoru ograđenom visokim betonskim zidom i žicama, pa u traganju za 'teroristima' tjera cjelokupno stanovništvo logora da se seli prema jugu obećavajući da će to biti sigurna područja. Objašnjenje je: 'tampon zona'.

Milijun ljudi se upućuje na jug, prema 'sigurnoj zoni', no uskoro i ona biva bombardirana. 'Država' traži da se ide još dalje, na jug juga. Građani idu kako im se naređuje. No to ne sprečava 'državu' da nastavi bombardirati svoje građane pod izlikom traženja terorista bombama, plinom, vatrom... No granate i druga sredstva uništavanja života padaju uglavnom na žene i djecu.

'Sve su to teroristi', odzvanja u ušima medija istina onih rabina kojima je cionizam ukrao Boga, a čije objave su postale hrana cionističkih medija.
Svjetskoj javnosti plasiraju se vijesti o uspjesima u eliminiranju terorista. (Riječ uglavnom o ubijanju žena, djece i staraca, te ubijanju muškaraca koji izgledom i ponašanjem odgovaraju cionističkoj predodžbi terorista.) Vlastitoj javnosti pak nudi se strah, koji iz dana u dan postaje sve realniji, jer su i nad doseljeničkim naseljima počele letjeti rakete. Time je jedno od 'obećanja' cionista postalo istina.

Mediji grade kulise za ovu tragediju. Oni industrijski oblikuju mnijenje čovječanstva i pripremaju ga za prihvaćanje uništavanja palestinskog naroda. Zaboravlja se misliti da je uništavanje palestinskog naroda istovremeno otvaranje procesa protiv cionista koji su u ime Židova provodili genocid.

Žrtva je tako postala novi mučitelj. Obrazac individualne psihologije preselio se na razine vjerskih i nacionalnih pokreta. 'Obećana zemlja' postaje čistilište od ideje obećane zemlje.

Prosječan građanin svijeta već je pretvoren u gledatelja. Kao gledatelj on je mišljenje odavno zamijenio gledanjem i prihvaćanjem viđenoga. Njegova se siva tvar prenijela u medijske laboratorije istine koji su uvijek na strani naručitelja istraživanja. Naručitelji su danas istovremeno i vlasnici medija (ili ključni ljudi u nadzornim odborima).

Crni teatar kontaminira zemlju brzinom digitalnog signala. Cionistička 'država' se, tragajući za 'teroristima' ponaša poput pandemijskog stožera koji će
ako treba uništiti cjelokupni ljudski rod na zemlji ali neće odustati od toga da uništi svakog nosioca virusa kojega predstavi opasnim po zdravlje čovječanstva. Budući pak da je svaki Palestinac (s pravom) sljedbenik otpora cionističkom kolonijalizmu, 'državi' ne ostaje ništa drugo nego da svim konvencionalnim oružjem, ali i sprečavanjem pomoći, proizvodnjom gladi i epidemija – uništi virus 'terorizma'.

Teroriste je međutim nemoguće pronaći jer teroriste s navodnicima traže teroristi bez navodnika. Terorizam podignut na državni nivo traži izgovore za vlastiti biznis sa zemljom Palestine koja se otima, prodaje, poklanja, s kojom
se proizvodi lojalnost doseljenika. 'Obećana zemlja' prinosi se na oltar Boga-Novca.

Kada 'država' misli da može dizati sela i gradove Palestinaca u zrak, da može otimati zemlju, da može ograđivati svoje građane u logore na otvorenom i kada misli da to može i smije raditi desetljećima, logično je da će razumna bića ustati protiv tog terora. Propagandna mašinerija cionista međutim ne dovodi u pitanje nijedan teroristički čin države, ali će svaku reakciju Palestinaca proglasiti terorizmom. Za cioniste i njihove medije posljedica prethodi uzroku, reakcija je preventivna akcija.

Teroristi su oni koji brane svoju zemlju od cionističkog kolonijalizma. Kradljivci tuđe zemlje brane se od terorizma.

Virus 'terorizma' za kojim se 'traga' zapravo je pokret otpora protiv otimanja cjelokupnog teritorija Palestine, odnosno protiv etničkog čišćenja, odnosno protiv neprijatelja koji već čitavo stoljeće koordinirano sa Zapadom vodi akcije 'čišćenja' Palestine. Virus je nevidljiv jer se traži na krivom mjestu. Donose ga kolonijalisti onako kako su u Južnu Ameriku donosili male boginje.

Terorističke su države uvijek strijeljale barem stotinu civila za jednog svog vojnika. Nismo jednaki, poruka je osvajača. Na mitovima odgajani političari obećavali su stotinu mrtvih građana druge nacije za jednog svog čovjeka. Nismo jednaki, premda ćemo kasnije tvrditi da smo braća. Kroz 'odabrani narod' i 'odabrane propagandiste' propagiraju se totalitarne ideje za čišćenje Zemlje od onih koji nisu odabrani.

'Država' koja je omogućila samo jednom dijelu svojih građana sudjelovanje u demokratskom uređenju društva, ponaša se kao da su ostali njihovi zatvorenici u logorima kojima trebaju upravljati upravitelji logora. (Jasno je da bi davanjem statusa građana Palestincima spriječilo 'državu' da dovede na vlast ljudi kojima je cilj istrebljivanje Palestinaca) Takva, demokratska
država ne bi zabranila ulazak konvoja humanitarne pomoći koji bi građanima dostavili nešto hrane i lijekova.

Dakle 'država' koristi aparthejd da bi izbjegla demokraciju. Cionistička
stvarnost je aparthejd, a retuširana medijska slika pokušava izgledati kao demokracija. Bolesti i glad dodatna su ratna sredstva u etničkom čišćenju Palestine. Na vozila hitne pomoći ispaljuju se granate. Budući da su oznake hitne pomoći i te kako vidljive, a sredstva ubijanja vrlo precizna, jasno je da je namjera 'državnih' vojnih egzekutora, uništiti svaku mogućnost pružanja pomoći narodu u logoru.

Govor granata pretočen u riječi mogao bi značiti: „Palestincima više nitko ne može i ne smije pomoći odnosno pomagati“. 'Država' koja ruši sakralne objekte drugih religija daje do znanja svijetu da postoji samo jedna vjera koja ima pravo na području Palestine imati svoje hramove. Moliti se može samo
jednom Bogu i to onome kojega odobri cionistička politička vlast. Svijet, točnije politički vladari zapadnih zemalja, prave se da ne vide konzekvence ove isključivosti.

Etničko čišćenje želi prvo istrijebiti sljedbenike islama, a onda na red dolaze oni koji su im pomagali u ratu protiv sljedbenika islama – kršćani.

'Država' koja ne poštuje građane drugih vjeroispovijesti (islam, kršćanstvo) 'država' je koja ne poštuje niti svoje vjernike (Židove). Riječ je o militarističkoj terorističkoj organizaciji koja je izrasla iz nadobudne laži da se ljudi bez zemlje trebaju useliti u zemlju bez ljudi. 'Država' koja trenutno ubija svoj palestinski narod, sprema katastrofu svom židovskom narodu. Iza svega stoji ideja američkih cionističkih krugova globalnih kapitalista koji smatraju kako je sve
moguće kupiti.

Netko će im vremenom objasniti da se mogu kupiti samo stvari koje su na tržištu, a da moral i istinska vjera nikada ni kod jednog naroda nisu bili na prodaju.