EU i Schmidt nisu za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, odluka 'Kovačević vs. BiH' mogla bi promijeniti sve!

(Patria) - Christian Schmidt, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, je u srijedu donio reformu zakona koja ima za cilj otežati izbornu prevaru i osigurati transparentnost, posebno u vezi s nadolazećim lokalnim izborima u jesen. Već u prosincu je Schmidt pozvao koalicijsku vladu da ovaj “paket integriteta” demokratskim putem preda parlamentu. Međutim, nekoliko koalicijskih stranaka, posebno hrvatsko-nacionalistička HDZ, se protivilo tome.

EU je sada izrazila kritiku prema Schmidtovoj odluci. EU dugo vremena konkurira za poziciju Visokog predstavnika. Od 1995. godine, ta pozicija je odgovorna za provedbu civilnih aspekata Daytonskog sporazuma putem Rezolucije 1031 Vijeća sigurnosti UN-a. U izjavi Delegacije EU u Sarajevu se napominje da Visoki predstavnik treba koristiti svoje ovlasti samo kao posljednje sredstvo “protiv nepopravljivih nezakonitih postupaka”. “EU naglašava da sveobuhvatni međunarodni nadzor nije usklađen s europskom budućnošću Bosne i Hercegovine i očekuje od svih uključenih strana da djeluju odgovorno i suzdržano u budućnosti”, stoji dalje u izjavi. Ovo se može shvatiti kao poziv Schmidtu da ne koristi svoje ovlasti prečesto.

Manji broj posmatrača, poput eksperta za pitanja Bosne Boda Webera iz Savjeta za demokratizaciju, smatra da je EU i dalje spremna zatvoriti oči pred stvarnim namjerama HDZ-a - a to je etnoteritorijalna podjela države. U stvarnosti, HDZ je sada izgubio sredstvo pritiska odlukom Christiana Schmidta, jer su pristali na “paket integriteta” samo ako bi se njihovi vlastiti zakonodavni prijedlozi također provodili. Prema medijskim izvještajima, HDZ je već imao “dogovore” s drugim strankama u vezi tih zahtjeva.

S druge strane, postoje i brojni zagovornici Schmidtove reforme zakona - posebno političke snage u zemlji koje žele da prevare i manipulacije na izborima budu manje učestale, kao i Sjedinjene Američke Države i europske zemlje Njemačka i Nizozemska. Ove dvije države su također bile kritične kada je riječ o podršci početku pregovora o pristupanju EU za Bosnu i Hercegovinu, što je posebno podržavala EU delegacija u Sarajevu. Berlin i Den Haag su istakli da postoji malo stvarnog napretka u reformama, ali su ipak na kraju pristali.

Promjena stava

Posebno zanimljiva je promjena stava HDZ-a, koji je još prije nekoliko mjeseci slavio Schmidta. Predsjednik HDZ-a, Dragan Čović, nedavno je negativno govorio o Visokom predstavniku, iako je Schmidt 2022. godine na zahtjev HDZ-a proveo izuzetno kontroverznu izbornu reformu. HDZ je posljednjih godina putem svoje sestrinske stranke u susjednoj Hrvatskoj ostvario značajan utjecaj u mnogim europskim i međunarodnim organizacijama, uspješno lobirajući za svoje interese.

Međutim, ovo je često na štetu općih interesa Bosne i Hercegovine. HDZ se snažno protivi stvaranju nediskriminirajuće države za sve građane - što je osnovni preduvjet za pristupanje EU. Razlog za to je što u takvom civilnom okruženju ne bi imala toliko moći veta. Nedavno je to osjetio i bosanski državljanin Slaven Kovačević, koji odbija etničke klasifikacije i zalaže se za “europskiju i pravedniju državu”.

Prošlog ljeta, Europski sud za ljudska prava (EGMR) donio je presudu kojom je potvrdio da je Kovačević u pravu kada tvrdi da je diskriminiran u Bosni i Hercegovini zbog postojećeg izbornog zakona. Međutim, umjesto da provede tu presudu za Kovačevića i još pet drugih presuda EGMR-a koje se odnose na postojeće diskriminacije i “europeizira” Ustav, predsjednica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Borjana Krišto, članica HDZ-a, se usprotivila Kovačeviću i uspjela je postići da EGMR ponovno razmotri presudu u Velikoj komori.

Standard je također postavio mnoga pitanja generalsekretarici Vijeća Europe, Mariji Pejčinović Burić, koja je također bivša članica HDZ-a, u vezi s Kovačevićevim slučajem. EGMR je, na kraju krajeva, osnovan od strane država članica Vijeća Europe. Pejčinović Burić, međutim, nije odgovorila na većinu pitanja Standarda.

Nakon što je njemački političar iz Zelenih Max Lucks, koji sjedi u njemačkom Bundestagu i Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, postavio pitanje, Pejčinović Burić je odgovorila: “Kao glavna tajnica nemam ulogu u nadzoru provedbe presuda.” Također, nema veze između Političke direkcije Vijeća Europe i Ministarskog odbora koji nadgleda provedbu presuda. Naime, šef Politčke direkcije Vijeća Europe je također Hrvat, Miroslav Papo.

Slučaj Kovačević

Lucks smatra da je postupak Burić “izuzetno zabrinjavajući”. Ona je glavna tajnica važne institucije koja se zalaže za veću transparentnost na vladinoj razini i slobodu medija u svojim članicama. Njeno prvobitno nepostupanje, zatim nedovoljan odgovor i konačno reakcija tek nakon angažmana člana, suprotno je standardima koje je Vijeće Europe postavilo za sebe.

Presuda u slučaju Kovačević izaziva veliko zanimanje među pravnicima. Ako bi se presuda primijenila, Ustav bi morao proći značajne promjene. Trenutni Ustav temelji se na Daytonskom sporazumu iz 1995. godine, koji je išao na ruku nacionalistima koji su željeli podijeliti i uništiti državu Bosnu i Hercegovinu tijekom ratnih godina. Stoga trenutni Ustav uglavnom služi interesima tih nacionalista koji i dalje podrivaju i djelomično uništavaju državu.

Joseph Marko, ekspert za ustav iz Graza, piše u članku za “verfassungsblog.de” da se nada da će Velika komora EGMR-a u slučaju Kovačević donijeti presudu koja će zahtijevati nužne ustavne reforme potrebne za europsku integraciju. U slučaju Kovačevića radi se o tome da nije mogao glasati za kandidate koje je želio zbog etnoteritorijalne podjele zemlje. U Bosni i Hercegovini, naime, u određenim dijelovima zemlje samo određene osobe, koje se broje u tri etničke skupine, imaju pravo glasa. Svi ostali su također diskriminirani u pasivnom pravu glasa.

Historijske usporedbe Marko smatra da su argumenti sutkinje koja je glasala protiv većinske odluke pobijeni postojećim presudama. On se poziva na presudu Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije iz 1987. godine i presudu u slučaju Aziz protiv Cipra iz 2004. godine. Markova zaključak: EGMR je u belgijskom i ciparskom slučaju postavio iste kriterije za sudsku provjeru aktivnog prava glasa kao što je sada slučaj u Bosni i Hercegovini. U slučaju Riza protiv Bugarske iz 2016. godine i u slučaju Bakirdzi i E.C. protiv Mađarske iz 2023. godine, to je također potvrđeno. Time je već izvan Bosne i Hercegovine uspostavljena praksa EGMR-a prema kojoj “svaki građanin” treba imati utjecaj na sastav zakonodavstva bez diskriminacije.

Marko također ukazuje na temeljni problem Ustava Bosne i Hercegovine, koji daje prednost nacionalistima.

“Kako pokazuju znanstvene studije o izbornom sustavu Bosne i Hercegovine, višenacionalnim strankama nema šanse da postanu jače od stranaka koje se bave podjelama kako bi održale monoetničku moć.”

Zanimljivo je u ovom kontekstu da se ni EU, ni visoki predstavnik, ni pojedine države članice EU ne zalažu efikasno i vjerodostojno za provedbu svih šest presuda EGMR-a, iako su te presude nužne za europeizaciju države i unatoč tome što bi značajno ojačale povjerenje građana u demokraciju i vladavinu prava, zaključuje u tekstu za Der Standard Adelheid Wölfl.