SKRIVENI IZA LAŽNIH IMENA

Piše: Profesor Zlatko Hadžidedić

U principu, beskorisno je odgovarati na tekstove objavljene pod lažnim imenom, jer se u njima može napisati bilo šta o bilo kome: opseg i dubina laži koje lažna imena dozvoljavaju je nemjerljiv. A lažno ime abolira autora od svake odgovornosti prema izrečenom. Nasuprot tome, kada se na takve tekstove pokuša odgovoriti činjenicama, te činjenice bivaju stavljene u kontekst laži, i time se i njihova vjerodostojnost na kraju dovodi u pitanje. A na to upravo i oni skriveni iza lažnih imena računaju. Stoga, u principu, na tekstove skrivenih pod lažnim imenima ne treba se ni osvrtati.

Zašto ovaj put ipak to činim? Nedavno je na portalu Tačno.net, koji se specijalizirao za objavljivanje tekstova sa svjesno plasiranim netačnim tezama (dakle, za sistematsko dezinformiranje), pod lažnim imenom “Damir Hubana“, objavljen pamflet pod nazivom “Blues for Allah“. (Zainteresirani ga mogu naći pomoću ovog linka: https://tacno.net/blues-for-allah/)

No, u ovom pamfletu ne radi se o bezličnoj gomili laži, nego o relativno vještoj, a time i potencijalno djelotvornoj, anti-logičkoj konstrukciji (koja se, naravno, posve protivi i činjenicama i logici) koja panislamizam Alije Izetbegovića i njegovu borbu za separatnu islamsku pseudo-državicu poistovjećuje sa borbom za multietničku i multireligijsku bosansku nacionalnu državu, koju zajedno sa svojim istomišljenicima već decenijama (od 1989. godine, o čemu postoje brojni dokumenti) vodi potpisnik ovih redova.

Nije to, naravno, nova teza – nedavno sam na ovu anti-logičku, oksimoronsku konstrukciju ukazivao i osobama koje se u svojim anti-bosanskim pamfletima nisu skrivale iza lažnih imena – Slavi Kukiću i Ivi Komšiću. Tom prilikom sam napisao i sljedeću dijagnozu, koja se odnosi na sve 'pacijente' koji vide znak jednakosti između bosanskog nacionalnog programa i panislamizma: “Tvrdnja da je neki, bilo koji, nacionalizam nadahnut pan-islamističkim idejama je apsurdna koliko i tvrdnja da je njemački anti-jevrejski nacizam nadahnut
"proleterskim internacionalizmom" Karla Marxa, koji je pri tome i sam bio Jevrej.“

I tome, u principu, nemam ništa da dodam kada je u pitanju i pamflet “Blues for Allah“.

Međutim, u ovom pamfletu se pomenuti oksimoron ne zadržava na golim tvrdnjama o panislamizmu skrivenom u bosansko nacionalno ruho. Ovaj pamflet, za razliku od onog Kukićevog i onog Komšićevog, ne počiva na nedostatku znanja o tome šta su nacija i nacionalna država. Čak je i sam naslov teksta izraz autorovog enciklopedijskog obrazovanja: zapravo, u pitanju je naslov albuma rock grupe Grateful Dead, koju sam nedavno u jednom podužem tv intervjuu spomenuo kao svoju omiljenu grupu iz mladosti. S obzirom na prilično uzak krug ljudi koji su u ovom gradu slušali Grateful Dead, moram priznati da je neko ko se skriva iza lažnog imena “Damir Hubana“ temeljito proučio gradivo i upoznao se čak i sa opusom moje omiljene rock grupe.

Također, taj neko se potrudio i da pažljivo i dosljedno proanalizira temeljne postulate, kao i praktične posljedice Izetbegovićeve i mladomuslimanske ideologije po suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Mnogo puta sam to i sam činio, još od 1990. godine, pa sve do danas. I što je najinteresantnije, pomenuta analiza se u nekih 90% poklapa sa mojim vlastitim analizama. Gotovo da bih potpisao svaku rečenicu koju je autor napisao na temu štete koju je izetbegovićevsko-mladomuslimanska politika nanijela suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Također, ne bih negirao ni da se radi o ideologiji i politici koje su svjesno proizvedene sa ciljem etno-religijske podjele Bosne i Hercegovine i stvaranja privatne islamističke pseudo-državice u posjedu familije Izetbegović: ko god je imao priliku da se upozna sa mojim javnim istupima i analitičkim tekstovima, mogao je vidjeti da oko toga nemam nikakve dileme; štaviše, oni koji malo bolje poznaju moj rad, mogli su jasno vidjeti da sam bio prvi (a dugo i jedini) u ovoj zemlji koji je ovu politiku i ovu ideologiju otvoreno i uporno razobličavao. U tom pogledu, ovaj pamflet predstavlja samo
zakašnjeli i ublaženi odjek mojih vlastitih javnih istupa. I sa te strane, anonimni autor je pažljivo proučio gradivo i manje-više vjerno citirao moje vlastite stavove.

Malo niže ću objasniti zašto se taj autor poslužio baš tom metodom.

Onih 10% analize iz datog teksta sa kojim se nipošto ne bih složio jesu nekoliko puta ponovljene tvrdnje da će sve u ovoj zemlji biti u savršenom redu samo ukoliko se budemo vratili ZAVNOBiH-u. Jer, čak i da je ZAVNOBiH ponudio savršeno rješenje (a nije, nego kompromisno, koje ne polazi od pretpostavke da Bosna i Hercegovina posjeduje puni suverenitet i da je izraz političke volje jedne nacije, Bosanaca, nego taj suverenitet dijeli na tri etno-religijska dijela), ZAVNOBiH je davno likvidiran od strane onih koji su 1990. došli na vlast sa programom o 'dogovoru naroda' i koji su 1992. u Lisabonu, pod patronatom tadašnje Evropske zajednice, dogovorili da svaki od tih 'naroda' dobije zasebnu teritoriju.

Rat je te teritorije 'očistio' od nepoželjnih etničkih identiteta (upravo zbog toga je rat i organiziran: ratovi se ne događaju, nego dugo i ozbiljno pripremaju), i dogovorene lisabonske mape su konačno implementirane na terenu. Nakon toga, čak ni podijeljeni suverenitet koji je uspostavio ZAVNOBiH više nije moguć, jer je svakom od ta tri 'naroda' (odnosno njihovim samoproglašenim poglavicama) poklonjen unutrašnji (polu)suverenitet nad teritorijalnim cjelinama koje su im dodijeljene kao isključivo njihove, monoetničke (za onu drugu polovinu suvereniteta, to jest, vanjski suverenitet, bilo bi im potrebno pravo na otcjepljenje, koje nisu dobili u ustavnom aranžmanu iz Daytona). Dakle – da se poslužim riječima samog autora pamfleta – boca je razbijena i proliveno mlijeko ne može natrag.

Zbog toga, bilo kakvo propagiranje “povratka ZAVNOBiH-u“ predstavlja prije svega logičku pogrešku. Ili, tačnije, svjesnu podvalu. Sada, kada su uspostavljene polu-suverene monoetničke teritorije unutar Bosne i Hercegovine, njen suverenitet i teritorijalni integritet moguće je obnoviti samo ustavnim aranžmanom koji će sve građane ujediniti u zaokruženu suverenu nacionalnu cjelinu. U suprotnom, svaki aranžman koji bi pokušao uzeti ZAVNOBiH-ov podijeljeni suverenitet kao polazište, istovremeno bi zadržao postojeću etno-
teritorijalnu podjelu i monoetnički polu-suverenitet kao 'ugrađenu grešku'.

A to je upravo ono što nam ekipa 'mladozavnobihovaca', od Komšića i Kukića, do autora ovog pamfleta,
pokušava podvaliti: nije bitno što su u međuvremenu stvorene polu-suverene monoetničke teritorije, nije bitno što se neke od njih pokušavaju otcijepiti i zaokružiti suverenitet, ili se priključiti susjednim državama – trebamo se ponašati kao da se ništa nije dogodilo, i time im omogućiti da dovrše započeti posao. Neće vam proći podvala, suviše je naivna, 'mladozavnobihovci'.

No, da se vratimo na metodu koja predstavlja osnovu ovog pamfleta. Sa jedne strane, izvršena je temeljita kritika politike Alije Izetbegovića i mladomuslimanske ideologije, u velikoj mjeri nalik na kritiku koju sam decenijama predvodio. Sa druge strane, u najapsurdnijem oksimoronskom obratu, upravo sam ja – prema najdirektnijoj ad hominem metodi – svrstan među “moderne“ sljedbenike ove ideologije i politike!? Naravno, to nije nepoznata metoda, ni u retoričkim debatama, a pogotovo ne u obavještajnim igrama: bez obzira što se iznesene tvrdnje apsolutno razilaze s logikom i činjenicama, najefikasniji način da dovedete u pitanje kredibilitet određenog subjekta koji zastupa određenu ideju, a zatim i kredibilitet same ideje, jeste da ustvrdite da on zastupa upravo suprotnu ideju. U matematičkim terminima, pomnožite njegove stvarne stavove sa minus jedan.

Ljudski um, sličan kompjuteru i vještačkoj inteligenciji, strukturiran i naučen da stvarnost tumači u binarnim opozicijama, ne može istovremeno obuhvatiti obje strane binarne opozicije (jedan i minus jedan) i ne može se suprotstaviti agresiji anti-logičkih konstrukcija, te stoga počne da sumnja u ono što mu je poznato kao činjenica (jedan), a zatim počne ostavljati prostor da počne vjerovati u njenu apsolutnu suprotnost (minus jedan).

Ova metoda je primijenjena mnogo puta tokom rata u Bosni i Hercegovini, kako bi se u umovima njenih građana stvorio osjećaj nemoći i kako bi im se na taj način slomila volja za opstankom i spremnost na otpor. Najpoznatiji takav primjer je tvrdnja, ponovljena mnogo puta u izvjesnim zapadnim medijima, da je Armija BiH ta koja granatira Sarajevo i pri tome ubija civile. A da se ne radi o greški, gluposti, apsurdu, nego o vještoj obavještajnoj igri određene službe čije ime ovom prilikom neću spominjati (sama će se prepoznati) svjedoči
činjenica da je takva apsurdna tvrdnja prihvaćena kao potpuno legitimna i logična od strane komande UNPROFOR-a, koja je nakon svakog masakra nad civilima Sarajeva izdavala naredbe da stručnjaci izađu na teren i mjere ugao pod kojim je granata pala, kako bi se ustanovilo da li je ispaljena sa položaja 'Vojske Republike Srpske' ili sa položaja Armije BiH. I pored toga što je 'VRS' ispalila stotine hiljada granata na Sarajevo, i pored toga što su UNPROFOR-ovi stručnjaci svaki put ustanovili da su granate koja su napravile masakr na sarajevskim ulicama doletjele sa pozicija 'VRS', UNPROFOR je uporno, do kraja rata, slao
stručnjake na teren da mjere uglove pada granata, baš kao da je tvrdnja da Armija BiH ubija vlastite civile posve legitimna, logična i normalna. Baš kao da je posve istinita.

Naravno, ova obavještajna igra je kod nekih ljudi sa slabijim živcima proizvodila posljedice i lomila
njihovu volju za opstankom i otporom. Jer, kao što reče Hannah Arendt, “rezultat konzistentnog i totalnog zamjenjivanja laži za činjeničnu istinu nije da laž sada bude prihvaćena za istinu, a istina proglašena za laž, nego da osjećaj pomoću kojeg održavamo svoju orijentaciju u stvarnom svijetu – a kategorija istine nasuprot lažnosti je među mentalnim sredstvima koja tome služe – biva uništen.“ U tom pogledu, metodološki gledano, pamflet “Blues for Allah“ sasvim sigurno dolazi iz iste 'kuhinje' odakle su dolazile i tvrdnje
da Sarajlije granatiraju sami sebe.

Baš kao što i glasilo u službi ovih snaga, u skladu sa njihovom metodom 'množenja sa minus jedan', nije nazvano nikako drugačije nego “Tačno“. Stoga, nema potrebe da ja dokazujem da je sve što o meni piše u tom pamfletu sasvim suprotno činjenicama – ko god poznaje moj rad tokom svih ovih godina može lako vidjeti ili
čuti da nikada nisam zauzimao stavove i gajio ideje koje mi ovaj pamflet pripisuje, nego uvijek apsolutno suprotne stavove i ideje. Također, nema potrebe ni da dokazujem da je britanska vanjska politika igrala glavnu ulogu u etno-religijskoj podjeli Bosne i Hercegovine – nisam ja izmislio Lorda Carringtona niti Lorda Owena i njihove bezbrojne mape etno- religijske podjele ove zemlje, po modelu po kojem je britanska imperija podijelila post - kolonijalnu Indiju i stvorila Pakistan, ili po modelu po kojem je podijelila Palestinu i Kipar
(kao što nisam izmislio ni da je Alija Izetbegović na sve ove mape etno-religijske podjele sa ushićenjem pristajao). Nema potrebe ni da dokazujem da nisam izvjesnog Samuela Huntingtona, autora teorije o “sukobu civilizacija“, optuživao za neprijateljstvo prema muslimanima u Bosni, nego za služenje interesima vojno-industrijskog kompleksa (oni sa nešto većim strpljenjem mogu to čuti u pomenutom intervjuu, iz kojega je pisac pamfleta izvukao većinu informacija i preokrenuo ih u dezinformacije:

http://www.youtube.com/watch?v=ok9iv5OFBYw&ab_channel=Televizija5BiH

NIŠTA LIČNO - prof. dr. Zlatko Hadžidedić - YouTube

Gost emisije: prof. dr. Zlatko Hadžidedić, profesor političkih nauka, politički analitičar Voditelj: Nazif HorozovićTelevizijia 5 - decembar 2023. / džumade...

Ja nisam za bilo šta u vezi sa sudbinom ove zemlje a priori optuživao Ameriku, a još manje da sam je optuživao za “neprijateljstvo prema muslimanima“ (naravno, autor pamfleta se, braneći Ameriku od mene,
nastoji 'prodati' njenim službama kao potencijalni saradnik). Sve ove dezinformacije su dio iste logike, dakle, dio iste one obavještajne igre, prema kojoj su Sarajlije granatirali sami sebe. No, postavlja se pitanje zbog čega se ovakav pamflet uopće pojavio, i zašto se javlja upravo u ovom trenutku?

Naravno, nije tu bitan nikakav Zlatko Hadžidedić kao osoba. Bitno je što ta osoba, zajedno sa svojim istomišljenicima, sve uspješnije – uz sve veći broj pristalica – promovira ideju o Bosni kao nacionalnoj državi svih Bosanaca, bez obzira na njihov privatni etno-religijski identitet. Jasno je da snagama koje decenijama pokušavaju da nametnu etno-religijsku podjelu ove zemlje kao jedinu moguću opciju nimalo ne odgovara ovakav neplanirani razvoj, tako da su odlučili da upotrijebe svoje uobičajene metode 'množenja sa minus jedan', kako bi kod ljudi koji čvrsto vjeruju u mogućnost opstanka ove zemlje kao nacionalne države svih
Bosanaca proizveli osjećaj dezorijentacije o kojem govori Hannah Arendt.

I kako bi time samu ideju doveli u pitanje. Također, cilj je da se još više pojača osjećaj dezorijentacije kod onih koji već odavno ne vjeruju u bilo šta, i koji zbog toga pristaju na sve što im ponudi tzv. 'međunarodna zajednica' (koja kao takva nikad nije ni postojala u realnosti, i postoji samo u pojmovnom aparatu bh. političara i njihovih saradnika, 'mladozavnobihovaca'). I upravo je pristajanje na sve što nameće i podmeće ta imaginarna 'međunarodna zajednica' osnovni motiv ovog pamfleta: ako ne pristanemo unaprijed na sve što nam nameću, podmeću, podvaljuju; drugim riječima, ako se borimo za svoje, a ne za 'međunarodne' interese – onda će nas neki “Damir Hubana“ i neki portal “Tačno“ automatski označiti kao 'islamskog radikala'. A što više odudaramo od ideologije islamskog radikalizma, to će nas prije svrstati među njene sljedbenike ili čak
ideologe. Ako su mogli mene, moći će bilo koga. Jer, u njihovom bajkovitom svijetu binarnih opozicija – ili moramo raditi sve što nam 'dobra međunarodna zajednica' nametne i podmetne, ili ako to ne radimo i ne prihvatamo, onda automatski postajemo 'zločesti islamski radikali'. Ako naprosto branimo svoje interese i svoju zemlju, na silu će od nas napraviti 'islamske radikale', čak i ako smo katolici, pravoslavci, Jevreji, ateisti, agnostici...

Jer, moramo biti 'prozapadni liberali', kakvim se nastoji predstaviti potpisnik pamfleta “Blues for Allah“, ili ćemo automatski biti proglašeni 'islamskim radikalima'. A ako se činjenice ne uklapaju u tu binarnu šemu, tim gore po činjenice. Ipak, uzalud vam trud svirači, davno ste pročitani – i vi, ovdašnji plaćenici, i vaši nalogodavci u evropskim (a ne američkim) metropolama.