Trojku kao totalitarnu kamarilu i premijera (m)Uka sudbina građana ne zanima, ali su poletni za ciljeve Čovića i Dodika

Piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS i član Glavnog vijeća Stranke za BiH

Sve laži, obmane, bahatost i koruptivno djelovanje polako izlaze na vidjelo upornim odbijanjem oktroisane vlasti da se sazove hitna tematska sjednica posvećena narušenoj sigurnosnoj situaciji u Kantonu Sarajevo. Istovremeno, u našem Apsurdistanu, iste stranke traže smjene ljudi zaduženih za sigurnost u potpuno drugom kantonu.

Nakon niza teških saobraćajnih nesreća sa smrtnim posljedicama te čestih pucnjava, cinično zvuči izjava nevidljivog kantonalnog premijera (m)Uka da građani Sarajeva ne izlaze naveče zbog hladnoće, a ne zbog straha za vlastiti život. Premijer, kao najodgovornija osoba koja upravlja našim životima, ima neosporan talenat da nestane iz javnosti, a i kad se pojavi blago rečeno ne zvuči kao ozbiljan i odgovoran javni radnik, više kao lik koga opisuju Čolini stihovi “ti živiš u oblacima mala i do tebe ne dopire moj glas...”. U ovom slučaju, do našeg premijera ne dopire glas građana Sarajeva, bol porodica žrtava, niti ga uopće dotiče šta građani misle.

Opozicione stranke su, u skladu sa Poslovnikom Skupštine Kantona Sarajevo, tražile održavanje hitne tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo. Ne zbog toga što mislimo da će jedna sjednica riješiti sve nagomilane probleme već da, kao najviši zakonodavni organ, otvorimo neka goruća pitanja i potaknemo izvršnu vlast da napokon počne rješavati neka pitanja od interesa za građane Sarajeva. A najvažnije pitanje je sigurnost naše djece, nas i naše budućnosti.

Uporno odbijanje oktroisane vlasti u Sarajevu da uopšte razgovara o društvenim problemima u širem političkom forumu pokazuje da ovu vlast ne zanima javni interes, već isključivo interes uskog klijentelističkog kruga genetski predodređenih pojedinaca. Ma kakve floskule javno sipali o jednakosti, transparentnosti ili parlamentarnoj demokratiji, trenutna politička kamarila koja vodi Kanton Sarajevo je najkomfornija kada stvari “rješava” na kafanskim sijelima, u uskom krugu odabranih, gdje nema nikoga ko postavlja neka logična, ali škakljiva pitanja. Njihova zona političkog komfora je tamo gdje ne moraju oduzimati riječ, gasiti mikrofone, čuti kritike ili izbacivati izabrane zastupnike na ulicu.

Samit u Laktašima nije nikakav eksces, već model političkog djelovanja Trojke koji dosljedno primjenjuju na svim nivoima vlasti, pa i u Kantonu Sarajevo. Tipično totalitaristički je da se jedno zagovara i propagira javno, a sasvim drugo radi tajno iza kulisa. Ako se sjetimo, na isti način je svojevremeno pijačarski izigran jedan od najvećih Bosanaca i Hercegovaca u modernoj političkoj historiji naše zemlje - Bogić Bogičević, a danas je u istom prizemnom interesnom mlinu i prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. Ponekad im se i omakne javno po koja istina, poput one da će rješavati probleme javnih emitera, ali tek kada ih budu kontrolisali preko svojih pouzdanih ljudi. Onda izjave pravdaju lapsusima, kao da ne znaju o čemu govore, dok istovremeno svjesno i maliciozno koriste pravosuđe kako bi izvršili pritisak na novinare i medije koji se usude da pišu o njihovim aferama.

Na isti način se odvija i jedan od najskupljih infrastrukturnih projekata u Kantonu Sarajevo, obnova tramvajske pruge. Činjenica je da niko nema uvida u ugovore sa kineskim izvođačima. Činjenica je da je nedavno skupštinska većina usvojila novo zaduženje u iznosu od 35 milona eura, a da nikome nije jasno pod kojim kreditnim uslovima, niti za koje poslove!?

Druga stvar o kojoj se ne govori jeste da je do sada rekonstruisana pruga puštena u promet, a da nikada nije izvršen tehnički prijem, što je zakonska obaveza. Pruga kao takva predstavlja potencijalni sigurnosni rizik za sve učesnike u saobraćaju, kao i za njene korisnike - građane Sarajeva. Isto tako, nepoštivanje zakonske procedure predstavlja potencijalni pravni i finansijski rizik jer je amaterskim upravljanjem procesom otvoren prostor da se za svaki budući incident vezan za prugu podnese tužba protiv Kantona Sarajevo i traži nadoknada štete.

Od ljudi koji ne razumiju ni osnovne poslovničke procedure, a kamo li zakone ili ustavna pitanja, ne očekujte da se ozbiljno bave pravnim stvarima i posljedicama tih propusta. Kako do sada funkcioniše ova oktroisana vlast izgleda da ćemo morati čekati da neko tragično izgubi život , kako bi se i ova pitanja rješavala. Najgore u svemu je što je vlast toliko bahata da neće ni da razgovara o ovim stvarima, jer joj je naprosto preče zaštititi od odgovornosti i suda javnosti uhljebljene pojedince, nego rješavati probleme koje život građana Sarajeva čine nepodnošljivim.

Možda da su u pitanju građani Širokog, Laktaša, kakav zet ili rođak reformiranog i europskog koalicionog partnera, vjerujem da bi iskazali veću dozu zabrinutosti, empatije i agilnosti u rješavanju problema. I čisto sumnjam da bi u ovim slučajevima kantonalni premijer davao ovako cinične, skoro pa Grunfovske izjave.

Sve što građani Sarajeva žele od kantonalnih vlasti je da se brinu o njima i bore za njih s jednakim žarom s kojim se brinu i bore za boljitak genetski predodređenog sudije Ustavnog suda BiH Vukoje ili vječitog direktora BHANSA-e, Čovićevog zeta Primorca. Možda ih je njihov legitimni anđeo uz pomoć OHR-a zadužio foteljama, ali neka ne zaborave da su im građani Sarajeva vjerovali na riječ.