Završne riječi: Odbrana Zijada Srabovića tvrdi da Tužilaštvo BiH nije dokazalo krivično djelo

(Patria) - Odbrana Zijada Srabovića, optuženog za zločine počinjene 1992. u Lukavcu, u završnoj riječi je ocijenila kako on nije imao efektivnu kontrolu nad Vojnom policijom i njenim komandirom te zatražila oslobađajuću presudu.

Branilac Šaban Mujčinović je naveo kako Odbrana smatra da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine bez svake razumne sumnje nije dokazalo krivično djelo koje se Sraboviću stavlja na teret. Dodao je kako nema niti jednog relevantnog materijalnog dokaza o njegovoj vojnoj dužnosti.

Podsjetio je na iskaz svjedoka Dževada Salihbašića, koji je izjavio kako je komandir čete najodgovorniji za postupanje Vojne policije, a da je organ sigurnosti sačinjavao izvještaje i vršio stručni nadzor.

“Optuženi Zijad Srabović nije imao efektivnu kontrolu nad Vojnom policijom i njenim komandirom, već samo stručni nadzor”, kazao je branilac i naveo da optuženi nije bio nadređeni starješina.

Osvrćući se na svjedočenje Ante Pranjića, branilac Mujčinović je naveo njegov dio iz izjave, u kojem je rekao da je organ bezbjednosti brinuo za bezbjednost štaba, te da nije mogao kazniti vojnika niti vojnog policajca.

Prema riječima svjedoka, a kako je Odbrana podsjetila, organ bezbjednosti ima zadatak stručnog usmjeravanja komandira Vojne čete te da obavještava komandanta Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO).

Srabovićeva Odbrana je navela kako organ bezbjednosti nema komandnu nadležnost.

Mujčinović je podsjetio i na svjedočenje Martina Frančeševića, vještaka vojne struke, koji je ocijenio da organ bezbjednosti nema pravo i moć da komanduje, nego da savjetuje i usmjerava.

Kako je pročitala Odbrana, pretres kuća u Puračiću, zbog informacije da građani posjeduju nezakonito naoružanje, izvršen je pravilno i zakonito, naredbom komandanta Općinskog štaba TO-a. Branilac je kazao da su svi privedeni potpuno zakonito i legalno, radi osnovane sumnje da se kod njihovih kuća nalaze eksplozivna sredstva, a koji je bio jedini razlog njihovog privođenja, pretresa i saslušanja, što je suprotno tvrdnji Tužilaštva.

“Odbrana smatra da Tužilaštvo nije dokazalo da su oštećeni nakon zatvaranja bili izloženi mučenju od strane Vojne policije”, naveo je Mujčinović te dodao kako nije dokazano da je Nikola Jović podlegao usljed povreda.

Branilac Mujčinović se osvrnuo i na iskaze svjedoka S-1, koji je izjavio da je civile tuklo sedam do osam pripadnika paravojnih formacija “HOS-ovaca”, a koji je mijenjao svoj iskaz.

U odnosu na privođenje bračnog para Aziza i Radinke Šahat, branilac Mujčinović je rekao kako S-1 u izjavi 2006. ne spominje bilo kakvu aktivnost Srabovića u vezi s privođenjem, a u kasnijim iskazima tvrdi da nije vidio tragove zlostavljanja, a potom govori o teškom zlostavljanju civila, što je, prema mišljenju Odbrane, neprihvatljivo.

Srabović se s Refikom Morankićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem, Pašagom Čajićem, Samirom Džambićem i Mirsadom Žilićem tereti za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice” i Hrvatskog vijeća obrane Modrac, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Odbrane Morankića i Bajrića će iznijeti završnu riječ 21. marta, piše Detektor.