Piše: A. Čorbo-Zećo
Prošlo je 15 dana od kako je pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja James O'Brien tokom posjete Bosni i Hercegovini upozorio da je ova balkanska država pred rizikom zbog secesionističkih prijetnji iz entiteta Republika srpska. Obećao je da će SAD odgovoriti na antidejtonsko djelovanje i da neće dozvoliti podjelu države. Do danas ništa se nije desilo spektakularno, a poruke upućene tokom ove posjete blijede.
Igra mačke i miša. SAD nisu ništa konkretno uradile, a ni bh. vlasti. Čelnici Evropske unije još manje. A, bliži se i mart, mjesec nade za bh. građane. Jer nada zadnja umire, a građani priželjkuju zeleno svjetlo za otvaranje pregovora i put BiH u Evropsku uniju.
Konkretno na tom putu aktuelna koalicija na državnom nivou nije učinila mnogo. Jer otvaranje pregovora s FRONTEX-om je upravo samo to – početak. Republika srpska i dalje traži entitetske policije na granici, a Predsjedništvo BiH traži poštivanje Ustava BiH i zakona. Tačnije naredili su delegaciji da tako postupa. U suprotnom, jasno je, neće biti zelenog svjetla za potpis sporazuma. A, zakoni su jasni – samo Granična policija BiH je isključivo nadležna za granična pitanja.
Zakon o sukobu interesa je na čekanju, kao i Zakon o sudovima, a jedini konkretan korak je usvajanje Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, a čime smo u zadnji trenutak izbjegli opasnost da dospijemo pod sankcije koje prijete državama s nedostatnim mehanizmima nadzora nad finansijskim transakcijama.
Važno je ovo zapamtiti, građanima BiH od posebnog je značaja put u EU i NATO, ali se bh. političari zajedno s međunarodnim kockaju s tim. Međunarodni političari morali su do sada naučiti s kim imaju posla, u tome leži njihova odgovornost prema bh. građanima.
Jer ako je O’Brien znao jasno secirati kakva je situacija, morao je znati da se ništa neće desiti od onoga što je u govoru kazao. Jer to nema ko implementirati, a ni ne želi. Stoga treba s posebnom pažnjom obratiti pažnju i na izjavu Bogića Bogićevića koji je istakao da bi volio vjerovati da je Evropa prepoznala greške svoje administracije.
“Bila bi velika šteta ako ne iskoristimo tu priliku u martu. Nisam optimista jer je Makedonija doživjela najveće poniženje, promijenila je ime, i šta se dogodilo? Ništa”, podsjetio je Bogić Bogićević u razgovoru za Face TV.
Shodno tome jasno je već sada da BiH skoro da nema šanse za zelenim svjetlom. Čak i pod uslovom da ispunimo ono što se od nas traži, a što će biti skoro nemoguće učiniti, jer Milorad Dodik i Dragan Čović ne odustaju od svojih uslova (koje ne traži EU), a koji donose velike nevolje za unutrašnja pitanja BiH.
Stoga je jasno da niti Čović niti Dodik ne žele BiH u Evropskoj uniji, već svoju jaču ulogu u administrativnim cjelinama u kojima imaju apsolutnu vlast. A, odgovor na ovakva djelovanja s međunarodne scene su mlaka i nedjelotvorna.
Čak i ako Dragan Čović ode na crnu američku listu građani neće vidjeti hajra. I dalje ćemo tavoriti u blatu jadne bosanske politike, koja je građane ove države dovela na prosjački štap, a on će i dalje tražiti 'plutajuću izbornu jedinicu' koja BiH vodi u dublje podjele. Možda će tada biti plina, onog američkog, ali za građane BiH neće biti mira niti prosperiteta. Korupcija je izgrizla državu BiH, i uporno je grize, a čak ni ulazak u EU ne oslobađa nas te pošasti. O tome svjedoči Hrvatska, koja se ulaskom u EU nije spasila korupcije!