Da joj je ponos Bogićevića, ali ga nema: Ćosić više nije mrzitelj Sarajeva, za gradonačelnicu Karić on je sada uvaženi gost!

Piše: Amra Vrabac

U Narodnom pozorištu Sarajevo 8. februara je održana svečana akademija povodom obilježavanja 40. godišnjice otvorenja Zimskih olimpijskih igara (ZOI) održanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ulaznice za ovaj događaj nisu bile u slobodnoj prodaji, već su Gradska uprava odnosno organizacioni odbor i Olimpijski komitet BiH slali pozivnice za obilježavanje ovog značajnog jubileja.

Ovih dana u Sarajevo se vratio olimpijski duh, a brojni gosti i učesnici tih 14. ZOI stigli su u Sarajevo gdje su evocirali uspomene na olimpijske dane. U isto vrijeme gosti su podsjećali i na slike zapaljenih borilišta tokom agresije na BiH. U maju 1992. godine agresor je gađao Zetru koja je izgrađena 1983. godine za potrebe Olimpijade. U njoj su se održala takmičenja iz umjetničkog klizanja, brzog klizanja i hokeja na ledu. Ta slika zapaljenog olimpijskog borilišta obišla je svijet. Obnovljena je tek 1999. godine.

I u tom svečanom trenutku dok su se miješale emocije o nekom ljepšem vremenu ali i onom koje je Sarajevo i njegove građane zauvijek obilježilo, u sali Narodnog pozorišta Sarajevo bio je i Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva. To je isti onaj Ćosić protiv kojeg je Benjamina Karić, kao gradonačelnica Sarajeva, podnijela Tužilaštvu BiH krajem juna 2023. godine krivičnu prijavu zbog izazivanja nacionalne, vjerske ili rasne mržnje iz člana 145 Krivičnog zakona BiH.

Naime, ako je Karić zaboravila, građani Sarajeva sigurno nisu sramotne table koje je Ćosić postavio o Istočnom Sarajevu kao gradu „157.000 sarajevskih Srba koji su morali napustiti grad“, na samoj entitetskoj liniji. Te table su uklonjene 13. jula, ali Ćosićeve provokacije nisu prestale.

Karić je u sinoćnjem govoru euforično pozdravila drage kolege načelnike i gradonačelnike, a posebno „uvaženog gradonačelnika Ljubišu Ćosića“ i zaželjela dobrodošlicu u „vaše olimpijsko Sarajevo“. Ako je i od Benjamine, previše je.

Ovdje moram podsjetiti na jednu rečenicu Bogića Bogićevića koji je dao veliki doprinos Olimpijadi 1984. godine, u intervjuu Al Jazeera-i 2014. godine kada je na pitanje šta prvo pomisli kad se kaže Olimpijada 84. u Sarajevu odgovorio sa samo dvije riječi ali koje govore više od 1000. Kratko je kazao “na ponos.” A ponos je ono što su sinoć mnogi u toj sali zaboravili.

Upravo je te 2020. godine Bogićević na najbrutalniji način ponižen od grupe oportunista koji ga nisu podržali za gradonačelnika Sarajeva, a zatim je ponosan, kakav i jeste čovjek koji je Slobodanu Miloševiću u ključnom trenutku rekao 'NE', povukao svoje ime iz bilo kakve dalje procedure i blata u koje ga je uvukao SDP. Na to mjesto uskočila je Benjamina Karić. Iako je Bogićević podržao nakon preuzimanja funkcije, njega sinoć nismo vidjeli u sali Narodnog pozorišta, a vjerovatno je tako i bolje jer njegov ponos ne bi mogao preći preko pozdrava „uvaženom Ćosiću“.

Isti taj Ćosić gradonačelnici Sarajeva u Vijećnicu je 9. januara kada se obilježava neustavni dan Rs poslao 32 komada torti napravljenih povodom 32. rođendana Rs. No, ako je amnezija nastupila kod Karić nije kod onih koji su joj aplaudirali i davali podršku kada je stala u zaštitu grada Sarajeva.

No, očito je ljutnja i borba za istinu kod Karić kratkog daha, pa tako sinoć poruči da treba graditi mostove, a ne da podižemo zidove i crtamo granice. Samo nije pojasnila da li to važi dok Ćosić ponovo ne izađe na entitetsku liniju i poruči kako „granica postoji“.

E moja Benjamina...