Četiri decenije od ZOI-ja: Pregršt je lažnih osmijeha, a objekti i olimpijska borilišta iz '84. ne mogu biti u lošijem stanju

(Patria) - Posljednjih dana pregršt je lažnih osmijeha oko Vijećnice i Narodnog pozorišta, a poslovično najviše na društvenim mrežama, kako bi obilježili 40 godina od Olimpijskih igara u Sarajevu.

Ništa u tome ne bi bilo lažno i čudno da odgovorni za stanje onoga što je ostalo iza ZOI '84 nisu sve objekte doveli u stanje potpune devastacije, objavio je na društvenim mrežama dopredsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo Nedim Salihagić (NES).

Salihagić ističe da, pored neuslovne i neiskorištene Zetre, devastirane Skenderije, stadiona Koševo koji preživljava kozmetičke korekcije uz veliku napetost aktera, samo možemo zamisliti šta bi se dešavalo ako bi se krenulo u ozbiljniju rekonstrukciju našeg najvećeg stadiona.

"Ako odemo van grada, na olimpijska borilišta, za koja su nam naši političari spremili osmijeh i lažni sjaj, vidjet ćemo da je situacija još kritičnija, nego u samom gradu.

Tačnije, dočekat će nas ruševine od nekadašnje bob staze i skakaonice na Malom polju, a oronuli olimpijski hoteli podsjećaju na objekte iz horor filmova.

O divljoj i neplanskoj gradnji na Bjelašnici ne treba trošiti riječi, tu je već sve davno ispričano, ali i u tome ima nekog 'olimpijskog duha', a to je da 'novoizgrađena' Bjelašnica sada podsjeća na neka naselja našeg grada (Mojmilo i Dobrinja), upravo građena za Olimpijske igre.

Smiješno i žalosno, ali što bi rekli, neka se samo gradi i ne treba gledati sve kritički, nego kroz ružičaste naočale sa puno lažnog sjaja i smijeha.

Zapravo, kad smo već kod osmijeha, ovo je ono što su naši 'Nadrealisti' davno skovali u rečenici 'grohotom se smijem'. I jeste, smiju nam se, jer narod nasjeda na zastarjele fore sa puno Vučka, malo više Jure Franka i besmisleno ponavljanje krilatica sa burekom.

Smiju se grohotom jer je sve devastirano što podsjeća na olimpijske igre, i što bi moglo stvarati nove pretpostavke za dočekivanja velikih takmičenja.

Dekadenciju sportskih objekata koje nam pružaju odgovorni sa puno smijeha, nikad neće ubiti istinski olimpijski duh grada, koji je daleko od crvenog tepiha, Vijećnice i Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Olimpijski duh živi daleko od gradskih ulica i lažnog sjaja u srcima Sarajlija koji pamte ljepša vremena, i onih mlađih koji vide da je dekadencija sportskih objekata nadjačala lažni osmijeh koji nam se nudi", naveo je Salihagić.