U Sarajevu preminuo književnik Enes Duraković

(Patria) - U Sarajevu je danas preminuo Enes Duraković, jedan od najznačajnijih historičara bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti.

Duraković je rođen 1947. u Polju kod Dervente. Do odlaska u penziju 2012. bio je redovni profesor na Odsjeku za književnost naroda BiH Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, piše stav.ba.

Osim vlastitog naučnog istraživanja i rada, posebno treba istaći akademski rad Enesa Durakovića na Filozofskom fakultetu, na kojem je naučno i pedagoški odgojio brojne generacije mlađih istraživača.

Radio je na uredničkim poslovima u časopisima "Lica, Život i pregled, također je radion na obnovi Kulturne zajednice Bošnjaka "Preporod", zatim kao urednik u izdavačkim kućama "Preporod", "Alef" i "Sarajevo-Publishing" te u redakcijama izdavačkih kuća "Svjetlost" i "Veselin Masleša".

Prve knjige Enesa Durakovića, kao i brojni članci, rezultat su pomnog analitičkog izučavanja pjesničkih opusa dvojice, po nekim mišljenjima, najznačajnijih autora bošnjačke i bh. književnosti: Maka Dizdara i Skendera Kulenovića.

Riječ je o monografskim studijama Govor i šutnja tajanstva - pjesničko djelo Maka Dizdara iz 1979. i Pjesništvo Skendera Kulenovića iz 1983., unutar kojih je Duraković različitim postupcima čitanja osvijetlio cjeline poetskih opusa i otvorio mogućnosti kasnijih, novijih iščitavanja njihove poezije.

Već 1988. pojavljuje se Durakovićeva knjiga Riječ i svijet: studije i eseji o bh. pjesnicima XX vijeka, za koju je kritika kazala da je u isto vrijeme i antologija, i udžbenik, i naučna knjiga.

Riječ i svijet sadrži obimne studije o pjesnicima Aleksi Šantiću, Jovanu Dučiću, Musi Ćazimu Ćatiću, Antunu Branku Šimiću, Hamzi Humi, Nikoli Šopu, Skenderu Kulenoviću, Maku Dizdaru i Anđelku Vuletiću.

Hronološki slijede knjige Bošnjačke i bosanske književne neminovnosti iz 2003., Arka riječi iz 2006., te Obzori bošnjačke književnosti iz 2012. godine.

U Durakovićevom opusu posebno je važna studija Obzori bošnjačke književnosti, koja je rezultat dugogodišnjeg iskustva u istraživanju pojedinačnih književnih opusa, proučavanju bošnjačke književnosti, njene historije i unutrašnje dinamike kao i borbe za njeno etabliranje u široj južnoslavenskoj zajednici.

"I konačno, Enes Duraković, koji u cjelini esejističkog naučnog opusa sretno sažima književnohistorijsku sistematičnost Muhsina Rizvića i dar Begićevog saobraženja s književnim djelima.

Nakon zapaženih eseja o Maku Dizdaru i Skenderu Kulenoviću, a onda i svim značajnijim bh. pjesnicima, priredio je prvu ediciju bošnjačke književnosti; da bi sada, dvadeset i pet godina nakon Biserja, i kao autor i kao urednik 'Alefovom' izdanju antologije ponudio sliku onoga što je najvrijednije u bošnjačkoj književnosti XX vijeka.

A na taj način počinje se ostvarivati ​​dugo očekivana književnohistorijska sinteza bošnjačke književnosti", napisao je rametli Alija Isaković o djelu Enesa Durakovića.