O MINISTRU OBMANE Hadžidedić: Zašto Helez štiti vojna lica koja su prijetnja suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH?

Piše: prof. Zlatko Hadžidedić/NAP

12. januara 2024. godine, u svom gostovanju u programu Face to Face na Face Televiziji, ministar odbrane Bosne i Hercegovine, Zukan Helez, osvrnuo se na moju izjavu izrečenu u istom programu šest dana ranije, 7. januara 2024.

Da podsjetim, na direktno pitanje voditelja kako bi se mogla spriječiti antidejtonska i antiustavna proslava 9. januara, koji se u Banjoj Luci slavi kao “Dan Republike srpske“, uz vojnu paradu u kojoj učestvuju pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine iz ovog entiteta, rekao sam da bi najjednostavnije bilo da ministar odbrane BiH otpusti iz službe sve oficire koji u toj paradi učestvuju.

Iako sam ja jasno pozvao na (citiram) “otpuštanje svih oficira“, dakle otpuštanje iz službe svih oficira koji bi učestvovali u takvom pokušaju rušenja ustavnog poretka, ministar Helez je u svom nastupu napravio krajnje proizvoljnu zamjenu teza i rekao kako je moj prijedlog o (citiram) “smjeni generala obična glupost“ i kako bi “neki tamo profesor trebalo da poznaje Zakon i da zna da smjenu generala može izvršiti samo Predsjedništvo BiH“.

No, zašto je Helez “sve oficire“ o kojima sam govorio zamijenio samo “generalima“ i zašto je “otpuštanje iz službe“ zamijenio samo “smjenom“? Možda ova naizgled sitna verbalna omaška, a zapravo svjesna obmana javnosti, krije mnogo krupnije pravne probleme (i pravnu odgovornost)? Ovo pitanje se može lako razjasniti ukoliko pogledamo šta o svemu kažu Zakon o odbrani BiH i Zakon o službi u Oružanim snagama BiH.

Prema Zakonu o odbrani BiH, član 6, “Bosna i Hercegovina organizira, razvija i održava vojni kapacitet i spremnost Oružanih snaga radi: a) osiguranja suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, b) unapređenja ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine, c) ispunjenja međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, d) zaštite državljana Bosne i Hercegovine“.

Prema istom zakonu, član 2, stav (1), ”Oružane snage su profesionalna, jedna vojna sila koju organizira i kontrolira Bosna i Hercegovina.” Dakle, ta vojna sila je profesionalna i nalazi se pod kontrolom Bosne i Hercegovine. Prema članu 8, stav (1), “Bosna i Hercegovina vrši komandovanje i kontrolu nad Oružanim snagama”. A prema istom članu, stav (2), “Lanac komandovanja i kontrole nad Oružanim snagama počinje od Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo) do ministra odbrane Bosne i Hercegovine, zatim preko načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga, komandanata Operativne komande Oružanih snaga i Komande za podršku Oružanih snaga do komandanata podređenih komandi i jedinica”.

Prema istom zakonu, član 11, Predsjedništvo “ima vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama”. Kao takvo, u skladu sa članom 12, alineja d), Predsjedništvo je nadležno da “ovlasti ministra odbrane Bosne i Hercegovine da naredi upotrebu i razmještaj Oružanih snaga.”

Dakle, ministar odbrane je taj koji je ovlašten da naredi upotrebu i razmještaj Oružanih snaga, i svaka upotreba i razmještaj Oružanih snaga koji nisu u skladu sa naređenjima ovlaštenog ministra odbrane predstavljaju krivično djelo. Ministar odbrane ima zakonsku obavezu da vrši neposrednu kontrolu nad Oružanim snagama, jer, kao što također kaže Zakon o odbrani BiH, član 13, stav (1), alineja t), Ministarstvo odbrane nadležno je za “nadzor nad svim subjektima Oružanih snaga”.

Samovoljni prekid lanca komandovanja od strane određenih jedinica Oružanih snaga i njihovo stavljanje pod kontrolu i komandovanje jednog od entiteta – a imajući pri tome u vidu činjenicu da taj entitet istovremeno prijeti proglašenjem secesije – predstavlja najgrublje narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Ovaj akt predstavlja krivično djelo najvišeg stepena, krivično djelo veleizdaje, o čemu treba da odlučuju Tužilaštvo i pravosudni sistem, koje Ustav obavezuje da pravno reagiraju na povrede suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, od koga god te povrede dolazile, uključujući i vojna lica.

Ovdje se ne možemo baviti pitanjem (ne)rada Tužilaštva u ovom i sličnim slučajevima, ali treba reći da nepoduzimanjem Ustavom propisanih pravnih koraka zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i samo Tužilaštvo indirektno djeluje protiv Ustava Bosne i Hercegovine, kao i, posljedično, protiv njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

No, i u ovom slučaju, ministar odbrane je taj koji ima obavezu da uputi dopis Tužilaštvu i traži pokretanje krivičnog postupka protiv počinilaca krivičnog djela veleizdaje koji su pripadnici Oružanih snaga.

Međutim, samovoljni prekid lanca komandovanja također predstavlja i kršenje ugovora koji su sva profesionalna vojna lica potpisala sa državom Bosnom i Hercegovinom prilikom stupanja u profesionalnu vojnu službu.

Da podsjetimo, u skladu sa Zakonom o odbrani BiH, član 56, sva lica prilikom stupanja u vojnu službu i potpisivanja odgovarajućeg ugovora polažu i sljedeću zakletvu: ”Svečano se zaklinjem da ću braniti suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine i odgovorno i savjesno izvršavati sve dužnosti potrebne za njenu odbranu.”

Sankcija za djelovanje u suprotnosti sa ovom zakletvom i kršenje ovog ugovora jeste “gubitak profesionalne službe“ za vojna lica koje su taj ugovor prekršila, kao što to predviđa Zakon o službi u Oružanim snagama BiH, član 165, stav (1), alineja h).

Ovakva, najteža sankcija slijedi jer se radi o disciplinskom prestupu najvišeg stepena, kao što su neizvršavanje ili odbijanje izvršavanja komandi, odluka ili naredbi nadređenog“, i “samovoljno napuštanje formacije ili ustanove“, u skladu sa članom 161, alineja a) i alineja b), istog zakona. U ovom pravnom odnosu, državu predstavlja ministar odbrane, koji vrši “nadzor nad svim subjektima Oružanih snaga“, i koji ima obavezu da postupi u skladu sa navedenim odredbama zakona i da vojna lica koja su se samovoljno stavila izvan njegovog nadzora i time izazvala prekid lanca komandovanja otpusti iz profesionalne vojne službe.

S obzirom da su ugovor o profesionalnoj vojnoj službi sva vojna lica potpisala sa Ministarstvom odbrane BiH, ne može biti nikakve sumnje da sankcije za jednostrano kršenje ovog ugovora obavezno mora izreći ministar odbrane, i niko drugi. Također, ne može biti nikakve sumnje da počinjena djela samovoljnog prekidanja komandnog lanca predstavljaju disciplinske prestupe najtežeg karaktera, te da posljedična sankcija za ovakve prestupe može biti samo gubitak profesionalne službe.

Koliko god aktuelni ministar Helez svoju funkciju shvatao krajnje neodgovorno i neobavezno, kao poziciju koja daje samo vlast, ali ne zahtijeva odgovornost i obaveze, ministar odbrane ipak ni na koji način ne može da izbjegne obavezu provođenja Zakona o odbrani BiH i Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, niti može izbjeći posljedičnu odgovornost u slučaju neprovođenja ovih zakona.

Ukoliko u nekom trenutku bilo koji dio Oružanih snaga odbije da slijedi naređenja ministra odbrane, ministar je zakonski obavezan da razriješi profesionalne službe sva vojna lica koja pripadaju tom dijelu Oružanih snaga i isključi ih iz kolektivnog i individualnog pripadništva Oružanim snagama. U suprotnom, ukoliko ne postupi u skladu sa ovom zakonskom obavezom, ustavna obaveza Predsjedništva je da inicira smjenu samog ministra odbrane od strane Parlamenta BiH.

U ovom trenutku, možemo se samo zapitati – šta čeka Predsjedništvo, i zašto ne pokreće inicijativu o smjeni ministra odbrane, a u skladu sa svojim ustavnim obavezama?
Kada su u pitanju generali, kao dio Oružanih snaga koje je Zakon o odbrani BiH stavio u donekle različit položaj u odnosu na druge oficire, prema Članu 12, alineja k), Predsjedništvo “postavlja i smjenjuje generale u Oružanim snagama”. U ovoj tački je ministar Helez formalno u pravu, i upravo zbog toga meni podmeće izjavu koju nikad nisam dao, u kojoj od njega navodno tražim “smjenu generala”: jer, kako “tamo neki professor” može od njega tražiti da “smjenjuje generale”, kada je to zakonsko ovlaštenje Predsjedništva?!

Međutim, ministar Helez je propustio da isti taj zakon pročita u cjelosti, ili ga svjesno lažno interpretira i time obmanjuje javnost: jer, prema Članu 15, alineja g), ministar odbrane je taj koji “predlaže postavljenje, unapređenje i smjenu generala u skladu s odredbama ovog zakona”. Dakle, Predsjedništvo formalno postavlja i smjenjuje generale u Oružanim snagama, ali ne može tu smjenu pokrenuti bez prijedloga ministra odbrane.
A, iako to zakon ne navodi eksplicitno, pravna logika nalaže da generali, kada jednom budu smijenjeni od strane Predsjedništva, a na prethodni prijedlog ministra odbrane, mogu zatim kao i sva druga vojna lica biti razriješeni dužnosti u Oružanim snagama od strane samog ministra odbrane.

Dakle, ministar odbrane ima diskreciono pravo, ali i zakonsku obavezu, da otpusti iz profesionalne službe sva vojna lica ispod čina generala koja odbiju da se stave pod njegovu kontrolu i komandu, i koja odbiju da budu raspoređeni u skladu sa njegovim naređenjima. A ministar odbrane također ima diskreciono pravo, i zakonsku obavezu, da pred Predsjedništvom pokrene smjenu generala koji odbiju da se stave pod njegovu kontrolu i komandu, a u slučaju da Predsjedništvo donese odluku o njihovoj smjeni, također ima pravo da donese odluku o njihovom otpuštanju iz profesionalne vojne službe.

Kao što znamo, ministar Helez – uprkos svojim zakonskim obavezama – nije iz profesionalne vojne službe otpustio niti jedno vojno lice do čina generala, niti je pred Predsjedništvom pokrenuo pitanje smjene generala, iako su oni prekinuli lanac komandovanja i stavili se pod komandu entiteta koji prijeti secesijom – dakle, koji su u potpunosti prekršili svoju zakonsku i ugovornu obavezu da štite suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, i koji su odabrali da direktno djeluju protiv njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Da li se na ovaj način, odbijajući da djeluje u skladu sa Zakonom o odbrani BiH i Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH, i odbijajući da vrši svoju funkciju ministra odbrane u skladu sa zakonskim okvirom koji mu je propisan, ministar Helez upustio u faktičku zaštitu vojnih lica koji predstavljaju direktnu vojnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine? I da li u tom smislu, a također i u smislu nedjelovanja u skladu sa svojim zakonskim obavezama, ministar Helez i sam snosi krivičnu odgovornost?

Uprkos grlatim garancijama da je upravo on taj koji štiti građane Bosne i Hercegovine od pokušaja rušenja ustavnog poretka koji dolaze iz Republike srpske, njegovo odbijanje da djeluje u skladu sa zakonskim okvirom koji ima kao ministar odbrane svjedoči o tome da on zapravo štiti od zakona upravo one koji ruše Ustav, i podrivaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Štaviše, ostavljajući rušioce ustavnog poretka i prekršioce ugovora o profesionalnoj vojnoj službi na njihovim dosadašnjim mjestima, bez bilo kakvih sankcija koje moraju da snose, ministar Helez im ostavlja na raspolaganju resurse koje posjeduju Oružane snage Bosne i Hercegovine, kako bi oni, koristeći i dalje te resurse, nesmetano mogli da nastave sa rušenjem ustavnog poretka i podrivanjem suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Pojednostavljeno rečeno, ne otpuštajući iz profesionalne vojne službe navedena vojna lica, ministar Helez ih nastavlja snabdijevati oružjem i municijom, kako bi im pomogao u njihovom mogućem oružanom nasrtaju na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

U tom kontekstu postaje jasnije zašto ministru Helezu toliko smeta što ga je neko u javnosti pozvao da vrši svoju funkciju ministra odbrane i suprotstavi se, sredstvima koja mu zakon pruža, pokušajima rušenja ustavnog poretka, te je umjesto da obavlja svoju dužnost započeo nesuvislu priču o “smjeni generala“, kao o nekoj tobože nemogućoj misiji, koju jedan ministar odbrane, eto, ne može ni pomisliti da pokrene.

Ipak, ono što u njegovom javnom nastupu zabrinjava i više od priče o “smjeni generala“ jeste učestalo ponavljanje fraze “Spavajte mirno, Bosnu i Hercegovinu ima ko da brani!“.

Zadnji put kad su građani ove zemlje čuli sličnu frazu, “Spavajte mirno, rata neće biti, za rat je potrebno dvoje!“, na glavu im se sručio rat u kojem je ubijeno najmanje 100.000 ljudi. Sada, kada slušaju da treba da “spavaju mirno“ jer “Bosnu i Hercegovinu ima ko da brani“, građani se logično moraju zapitati – da li će ih to 'braniti' upravo oni koje ministar Helez štiti od zakonske odgovornosti i kojima ostavlja na raspolaganju resurse Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, omogućavajući im da uz pomoć državnih resursa ovu državu dovedu do konačne propasti?