Ćoškaranje Schmidta leži u Kupresu: Tebi tvoje, a meni moje za tiho rastakanje BiH!

Piše: Muharem Cero za NAP

Dok se za sad iz medijske žiže u ustavnopravnu i političku pretače sporno pitanje prenamjene koncesionih dobara (šuma i šumskog zemljišta) nenadano otvara se i nova (možda i veća) istovrsna dvojba.

Naime, obznanjeno je da je u avgustu prošle godine (2023.) započeo, a već je i okončan projekat prenamjene i opet šumskog zemljišta na prostoru općine Kupres (Livno) s pravom korištenja (koncesije) u korist njemačke firme MFE (Magnesium for Europe), i njene vlasničke podružnice u BiH Dolomit d.o.o.

Veliki industrijski kompleks koji će ova tvrtka graditi sastojat će se od čak 14 objekata. Ukupna površina objekata pogona iznosit će 20.432 m2. Pogon će se nalaziti na zemljištu površine 7,3 hektara. Kompanija je dobila dozvolu za istraživanje površine oko 47,5 hektara koja je neposredno uz 9,5 hektara za koje Dolomit već posjeduje rudarska prava.



Dosadašnje očitovanje Vlade FBiH upućuje na činjenicu da tek tri kantona u Federaciji šume i šumskom zemljište prepoznaju kao javno dobro (državnu imovinu u vlasništvu države BiH), dok kantoni sa tzv. Etničkom hrvatskom većinom isto javno dobro prepoznaju kao vlasničku imovinu općina i kantona uz nerazumljivo objašnjenje takvog statusa dato od strane premijera Nermina Nikšića.

Sasvim izvjesno da prethodno neustavno ponašanje kantona sa tzv. hrvatskom etničkom većinom ostavlja prostor i podrazumijeva da davalac koncesije na koncesiono dobro u vlasništvu države BiH i pod zabranom raspolaganja utvrđeno OHR-ovim Zakonom o privremenoj zabrani, ide bez saglasnosti o prenamjeni ili, pak, istaknutoj zaštitnoj mjeri.

Nije poznato, a nije ni isključeno da koncesiona naknada ovakvim neustavnim djelovanjem imala se smatrati i smatra se izvornim prihodom kantona i općina koje provode ovakvo djelovanje, te da budžet Federacije, a pogotovo države kao titulara vlasništva, od tih nadoknada ne ostvaruje pripadajuće prihode.

Unatoč manjku informacija, za sada se može ustvrditi, da 'slučaj Vareš' nije tek opasni presedan nego ustaljena praksa etničkog dogovaranja kontrole teritorije Federacije po modelu bošnjački i hrvatski kanton.

Upravo taj model legalizira i onaj 'treći konstituent', a sva tri u sinergiji svog djelovanja obesmišljavaju i potiho urušavaju suverenitet, subjektivitet i državni identitet države Bosne i Hercegovine, ništa drugo nego tiho rastakanje do obesmišljavanja, zvali ga mi secesija ili disolucija.

Možda je upravo obznanjivanje ovih događanja odgovor na OHR-ovo, tačnije Schmidtovo, ćoškarenje o ustavnosti prenamjene šumskog zemljišta i isključivanje vlasnika države BiH iz cijelog procesa. Elemenata za obavezu podnošenja ustavnosti ovakvih djelovanja, naravno, da je u izobilju, čeka se 'ruka' dežurnog patriote.