Svečano božićno misno slavlje održano u sarajevskoj katedrali

(Patria) - Vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić slavio je na Božić u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečanu euharistiju. Misnom slavlju prisustvovao je veliki broj katolika.

„Božić je, draga braćo i sestre! Mnogoštovani oče Provincijale, draga braćo svećenici, dragi narode Božji! Radujemo se Božjoj blizini. Radujemo se što je Bog s nama, što je među nama. Na početku ove Svete mise svojim pokajanjem poravnimo putove i staze da se nastani i u nama, u našim savjestima, u našim životima, u našem razmišljanju i u našem ponašanju. Neka dragi Bog u našem obraćenju učini još više prisutnim kraljevstvo nebesko u ovom svijetu“, kazao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku Svete mise.

„Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin (Lk 2,15). – Tim riječima su pastiri poticali jedni druge da pođu do Betlehema i vide što se dogodilo nakon što im je glas nebeski javio veliku radost za sav narod, da se u tome mjestu rodio Spasitelj, Krist Gospodin, i nakon što im je isti glas kazao da će ga naći kao novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (usp. Lk 2,10-12). U radosti što je Bog blizu i u znak zahvale i pohvale Bogu za taj blagoslov dolaska Gospodina među ljude, nebesa su pjevala i izgovarala riječi: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14). To su riječi anđela koje Crkva redovito i radosno ponavlja uvijek, kad na svečan način slavi svetu Misu. Čini to zato što je svako Euharistijsko slavlje događaj u kojemu se čuje Riječ Božja, a Isus pod prilikama kruha i vina na sakramentalan način svaki put iznova ponavlja čudo Betlehema, čudo Božjega dolaska među ljude“, kazao je pastir Crkve vrhbosanske.

„Hajdemo u duhu, draga braćo i sestre, sada i mi do Betlehema i u vjeri pogledajmo što se dogodilo! U jednom prastarom govoru o blagdanu Rođenja Gospodinova čitamo sljedeće riječi: 'Radujmo se, jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kad slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život… Puni zahvalnosti, zajedno anđelima i zajedno sa cijelom Crkvom, zajedno sa svim pravednicima i grešnicima, i mi radosno pjevamo: Slava Bogu na visini!... Kršćanine upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se koje si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo'“, kazao je nadbiskup Vukšić podsjećajući na riječ Leona Velikog.

„Nakon što su glasovi s nebesa otpjevali slavu i hvalu Bogu, isti anđeli su zaželjeli i molili mir svim ljudima i svakom čovjeku ponaosob jer je svaki miljenik Božji. Hajdemo u duhu stoga, draga braćo i sestre, još jednom do Betlehema i pogledajmo što se pod tim vidom događa u Isusovoj domovini i na dosta drugih strana u svijetu! Svako vrijeme je imalo svoje izazove, tjeskobe, kušnje i probleme. Pa i tragedije. Toga, nažalost, sebe nije poštedjela ni jedna generacija ljudi. No, od svega toga čovjek najteže proživljava muke, koje tište njega osobno i njegove suvremenike, jer ono što je pripadalo ranijim generacijama u nama postoj sȁmo na način memorije. I traje u obliku pamćenja koje čuvaju pojedinci, obitelji, narodi ili arhivi i znanstvene studije. I razlikuje se od sadašnjih muka i tjeskoba po tomu, što naša generacija nije osobno proživjela ono što je pripadalo drugim vremenima. Međutim, usred svega toga, pa i usred velikih tragedija, radost Božića uvijek je velika, ponajprije zbog iskazane Božje ljubavi i zbog Božjega poziva, upućenoga svima, da čovjek svojim životom napusti grešnu prošlost i da joj se ne vraća“, kazao je nadbiskup Tomo.

„Ratovi, stradanja, nasilje, progoni, izbjeglički valovi i teška sudbina tolikih ljudi koji bježe nikada se bi smjeli događati ali, nažalost, 'kainovski sindrom' nikada nije nestao iz nakana, razmišljanja i ponašanja nekih ljudi. No, usprkos svemu, ne sȁmo da nam Isus može biti utjeha i izvor nade i vjere, već on to jest. Naime, to da je Isus naša nada, napisao već apostol Pavao u pismu jednom svom učeniku i suradniku (1 Tim 1,1). A kazao je to ovaj velik Isusov apostol, kojemu je također nasilno oduzet život, usred progona i velikih stradanja rane Crkve. Isus, koji nikad nije bio pošteđen ljudskih kušnjȃ, koje su sa sobom često nosile velike tjeskobe, je svoju poruku, koja je lijek protiv svakoga zla i nasilja, nazvao: Radosna vijest, što je prijevod grčke riječi 'evanđelje'. Odnosno, Isus je radost koja njegovim primjerom ustrajnosti i vjernosti pomaže, da se s optimizmom i dobrotom, naspram svakoga zla, prolazi kroz izazove i tjeskobe. Takav način života je hod za Isusom. On je poput hoda za svjetiljkom kroz mrak pri čemu svjetiljka ne 'gasi mrak' nego kroz mrak osvjetljava put prema cilju“; poručio je nadbiskup Vukšić u svojoj propovijedi ističući da je zadaća i poslanje kršćanina da u svom razmišljanju, govoru i ponašanju budu znakovi Isusa, „koji je naša nada, to jest pomagati ljudima koji trpe te moliti i činiti da bude zaustavljena svako nasilje i zla nakana“.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom vlč. Ivana Rake.

Kao i za sva druga liturgijska slavlja tako je i za Božić katedralu vrlo lijepo ukrasila sestra Kćeri Božje ljubavi Zrinka Barišić.

Nakon Svete mise uslijedilo je međusobno čestitanje i čestitanje u obiteljima i zajednicama za zajedničkim stolom.