Foto: KTA
(Patria) - Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH monsinjor Tomo Vukšić predvodio je svečanu Misu bdijenja, 24. decembra 2023. u svetoj noći na svetkovinu Rođenja Gospodinova - Božić u katedrali Srca Isusova.
On je kazao da kao kršćani vjeruju da cijela ljudska povijest doseže svoj vrhunac u djetetu Isusu, koji je po svom rođenju očitovanje i svjedok Božje ljubavi prema čovjeku. .
"Obraćenje, odnosno napuštanje svakog oblika zla puta, zlih nakana i djela, drugo je ime za čovjekov put prema Bogu. A istovremeno obraćenje su također jedina vrata po kojima kraljevstvo Božje ulazi u čovjeka i jedina staza po kojoj Bog prilazi čovjeku. To je jedini način ispravne priprave za Božić, koji je duhovno slavlje obraćenih srdaca, mirotvornih duša i čistih savjesti. I vjerujem da smo se svi u takvu stanju na ovom Euharistijskom slavlju koje se naziva Misa bdijenja.
Ovo naše okupljanje u kasne večernje sate, koje se naziva molitveno bdijenje, događa se na kraju priprave koja je trajala nekoliko tjedana. Zbiva se u noći Isusova rođenja, u čas u kojemu se slijevaju sve naše vjerničke i duhovne nade i očekivanja i u kojemu je sažeta sva naša kršćanska radost.
Ovo je trenutak naše zahvalnosti Gospodinu Bogu za njegov dolazak, za njegovu ljubav i blizinu. Ovo je čas naše radosti zbog Isusova rođenja, ali i početak naših obveza. Naime, iz radosti zbog Isusova rođenja, zajedno sa svetim Augustinom, ponavljamo: Čovječe „ti bi zauvijek umro da se nije on rodio u vremenu. Nikada se ti ne bi oslobodio od tijela grijeha, da on nije na se uzeo sličnost tijela grijeha. Svladala bi te trajna bijeda, da nije bilo njegova milosrđa. Ne bi ti oživio, da se on nije tvojoj smrti prilagodio. Propao bi ti, da ti on nije pritekao u pomoć. Poginuo bi da nije došao.“
U ovoj noći ispunile su se svete nade otaca čije je ostvarenje i okolnosti, u kojima će se to dogoditi, izdaleka najavio mudri pjesnik riječima: „Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja“ (Mudr 18,14-15).
Bdijenje, po čemu je dobio ime također ovaj cijeli posljednji dan priprave za Božić, sažima sve nade kršćanskih vjernika koje se večeras nalaze neposredno pred svojim ostvarenjem i ispunit će se po Isusovu rođenju u Betlehemu. No, Božić nije samo sjećanje na Isusovo rođenje u povijesti. Nije ni samo podsjećanje na ispunjenje ljudskih nada niti je obična proslava jednoga rođendana. On jest zahvalno sjećanje na taj veliki događaj, ali: „Isus se treba roditi, pojaviti u tvom stanu, u tvojoj obitelji, u tvom životu. Jer da se Isus i tisuću puta rodi u Betlehemu, a ne u tebi i za tebe, to ne bi imalo koristi“ (sveti Augustin).
Svrha Isusova rođenja je ponuda spasenja svim ljudima. A svrha našega božićnog slavlja sastoji se u tomu da se čovjek rodi u Isusu. Da se ja preporodim. Da čovjek nakon priprave doživi obraćenje. Da obraćen na nov način misli, djeluje i živi. Da bude na putu Božjemu i da u njegovu životu, nakon preporođenja, vladaju pravila kraljevstva nebeskoga. Da se vrati u duhovno stanje bezazlenoga djeteta Božjega te da svojim nakanama i ponašanjem bude prepoznatljiv kao slika i znak prisutnosti Boga.
Bezazlenost djeteta po svojoj naravi uvijek je suprotstavljena svakom obliku okrutnosti i surovosti. Dijete s povjerenjem i otvorenih očiju promatra svijet i ljude i, gdje god se pojavi, unosi radost i vedrinu, a ponajprije u obitelj u kojoj je rođeno i raste. Ta slika djeteta koje unosi radost, naravno, može se i treba u duhovnom smislu primijeniti također na rođenje božanskoga djeteta Isusa, koje unosi radost u cijelu ljudsku obitelj, među sve ljude i narode.
Naspram Božjoj želji, međutim, opće ozračje na svjetskom obzorju, u kojemu svijet ove godine dočekuje Božić, protivno je Božjoj volji i nikako nije bezazleno. To je svima vidljivo i postoji mnogo razloga, koji pozivaju na žurno djelovanje i zaustavljanje tragedija, posebice ratnih. Neke od njih su medijski zaboravljene i tako ostaju skoro pa nepoznate, no tim zaboravom nisu umanjeni stradanje ljudi i razaranja dobara. Stoga je za te ljude i krajeve najvažnija poruka Božića, koja je ujedno i naša molitva: „Svim na zemlji mir i veselje!“ A ona je je također poziv na žurno djelovanje u tom pravcu. Na drugim pak stranama, gdje takvih stradanja nema, ima pojava da različiti interesi i ideologije, a i slabosti kršćana, Božić svode i pretvaraju u običaj. A naspram tomu kršćanstvo nije običaj nego život. Zato je na tim stranama i za takve ljude najvažnija poruka Božića, koju nalazimo u riječima jedne druge pjesme: „Rodio se Bog i čovjek!“
Osim slanja božićnih poruka, pitamo se što kao kršćanski vjernici možemo konkretno učiniti i tako stvarno doprinijeti da ovaj svijet bude bolji?
Na postavljeno pitanje odgovor je vrlo jednostavan: Možemo biti kršćani. Jer pozvani smo biti kršćani i pokazivati kako treba i kako ne treba. Odnosno, navješćivati Isusova pravila i nauk i po njima živjeti i djelovati. To možemo i trebamo. To je najveći mogući doprinos kršćanskih vjernika u svakoj životnoj okolnosti i u svakom vremenu.
Isus je svoje učenike, prema jednoj prispodobi (Mt 5,13-14), pozvao da uvijek, a posebice u teškim situacijama, budu sol zemlje i da nikada ne obljutave te da svojim ponašanjem i naviještanjem budu svjetlost svijeta. Uloga je soli da čovjekovoj hrani daje dobar okus, a uloga je svjetla da u tami svakom putniku otkriva i osvjetljava ispravan pravac kretanja a ne da bude sakriveno. To jest, svojim primjerima možemo pokazivati kako treba. Odnosno, uvijek možemo biti dobar primjer. To je naše poslanje i naša božićna želja", naveo je u obraćanju.