(Patria) - “Teški izdajnički akti Naše stranke i njihovih kadrova. Protiv vlastite zemlje, protiv bh. građana, protiv demokracije”.
Tako je zastupnik DF-a u Državnom parlamentu Zlatan Begić na društvenim mrežama prokomentirao informaciju koju je javnosti obznanio Slaven Kovačević, savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, a u vezi aktivnosti koje je kako je kazao poduzimala Naša stranka u sabotiranju Kovačevićeve apelacije pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.
Podsjećamo, Kovačević je gostujući u programu Hayat televizije istakao da se Hrvatska jako petlja te da zna imena ljudi iz OHR-a koji su na telefonskoj liniji sa Strazburom u vezi presude te da time štite "svoj projekat" u BiH, ali i pojasnio negativnu ulogu Naše stranke u cijelom procesu.
"Dobio sam informaciju da su samozvane agentice obavile razgovor sa zamjenicom ministra za ljudska prava i da im je ona dala punu podršku. To je Duška Jurišić. Ja to nisam čuo ni vidio.
Ako je to tačno, onda moram pitati Našu stranku je li vaš stav da vaša zamjenica ministrice ide na razvaljivanje presude Kovačević? Ako jeste, kažite to pošteno. Ovo je nastojanje da ubrzamo proces ulaska u moderne demokratske države", naglasio je Kovačević.
Iz Naše stranke još uvijek nisu demantirali ovu informaciju. Međutim da u ovom slučaju vrijedi izreka - gdje ima dima ima i vatre - govori i činjenica da je po samom donošenju presude po apelaciji Slavena Kovačevića (avgust 2023.) zastupnica pomenute stranke Sabina Ćudić obmanula javnost da je za istu lobirala, iako nije postojala ni tehnička mogućnost da je sa podnošenjem iste uopće bila upoznata, kako je i sam Kovačević to kazao.
Uzevši u obzir raniji pokušaj obmanjivanja javnosti, odnosno pokušaj preuzimanja zasluga za istu, te uzveši u obzir posljednje informacije koje je iznio Kovačević, postavlja se pitanje da li je sa lica Naše stranke konačno spala maska lažne građanske stranke.
Ako se ranije na osnovu pojedinih poteza njihovih zvaničnika, odnosno na osnovu izjava koje su išle čak i u pravcu relativizacije udruženog zločinačkog poduhvata (sjetimo se izjave Irme Baralije o tome kako smo u Mostaru jedni drugima rušili i palili kuće) moglo tvrditi da Naša stranka naginje ka hrvatskoj nacionalanoj poziciji, onda nakon združenog djelovanja sa Zagrebom, a protiv presude Evropskog suda za ljudska prava kojom se faktički sugeriše uspostava građanskog uređenja Bosne i Hercegovine – onda tu skoro jedva da ostaje ikakav prostor za dilemu.
Bliskost Naše stranke političkim pozicijama Zagreba, ne može se objasniti tek njihovom poslovičnom averzijom prema Komšiću. Radi se o strateškom opredjeljenju.
(M.T.)