U Beču se nalazi zgrada duža od kilometra

(Patria) - Zgrada Karl Marx Hof najduža je stambena zgrada na svijetu i vjerovatno najpoznatiji primjer socijalne stanogradnje u Beču.

Nalazi se u Heiligenstadtu u Döblingu, 19. bečkom okrugu, i prava je ikona stambenog razvoja socijalističkog Beča 1920-ih i 1930-ih godina.

Sagrađena je na području koje je do dvanaestog stoljeća bilo - Dunav, i to dubok i plovan.

S vremenom tok je promijenio putanju, a nivo vode se smanjio pa je do polovine 18. stoljeća ostalo tek jezerce.

Karl Marx Hof izgrađen je prema projektu Karla Ehna, učenika Otta Wagnera, a dovršena je 1930., nakon samo tri godine gradnje.

Istočna strana kompleksa neprekinuto se proteže dužinom od čak četiri tramvajske stanice ili - kilometar i gotovo 200 metara. I ima četiri adrese.

Beč se, kao i drugi evropski gradovi, nakon Prvog svjetskog rata suočio s velikom stambenom krizom, prenapučenošću i masovnom nezaposlenošću.

Gradska vlast tada na te probleme nije odgovorila raseljavanjem stanovništva na periferiju, već obnovom centra grada.

Ideja je bila zadržati radnike na radnim mjestima u gusto naseljenim i povezanim zajednicama, ali s puno višim standardom nego što su imali do tada.

Karl Ehn dobio je zahtjevan zadatak - projektovati zgradu koja osim pristupačnog stanovanja nudi i sve sadržaje potrebne za udoban život prema savremenim standardima.

Uostalom, Karl Marx Hof trebao je primiti 5.000 stanovnika, pa je razumljiva i potreba za nestambenim sadržajima.

S 1.382 stana površine 30-60 kvadratnih metara i svim potrebnim komunalnim i društvenim sadržajima - praonicama rublja, javnim kupalištima, dječijim vrtićima, liječničkim ordinacijama, kafanama, poštom, bibliotekom, apotekom, veterinarskom ambulantom i zubarom, Karl-Marx-Hof do danas je ostao model u planiranju gigantskih stambenih kompleksa.

Izgrađeni dio kompleksa koji slijedi rubove parcele i podsjeća na bedem iznosi tek nešto više od 18 posto površine. Ostalo su uređena dvorišta, igrališta i unutrašnji vrtovi.

U tome je i prava vrijednost ovog remek-djela arhitekture - dobar raspored i planski osmišljeni sadržaji koji garantuju dobar život svim stanarima.

Stanovi u Karl-Marx-Hofu bili su među prvim stanovima u Beču s unutrašnjim zahodom, tekućom vodom i balkonima.

Kompleks su savremenici nazvali i Ringstrasse des Proletariats (Kružna ulica proletarijata), parafrazom koja se poziva na glavnu bečku ulicu Ringstrasse, koja opisuje krug oko centra Beča i koja je bila zamišljena kao izlog veličine i slave Habsburškog Carstva.

Tokom austrijskog građanskog rata 1934. godine policija, austrijska vojska i austrofašistička paravojska bombardovali su zgradu i nenaoružane stanare pa je Karl Marx Hof postao i simbolom antifašizma.

Danas je zgrada obnovljena i još uvijek stambena, iako dosta izvornih sadržaja više ne postoji ili im je namjena promijenjena.

Tako je na primjer zajedničko kupalište ili Waschhouse No. 2, danas otvoreno za javnost kao muzej "crvenog Beča" - Das Rote Wien Waschsalon, piše Punkufer.