Karamehić-Abazović koja je podigla ruku za Košarca nema pravo držati moralne lekcije opoziciji

Piše: A.Čorbo-Zećo

Državna parlamentarka Naroda i pravde Mia Karamehić-Abazović je jutros na tašte građanima BiH servirala raskošan populizam i kritike spram opozicije koje nisu zasnovane na činjenicama, već priči koju je lako osporiti u samo jednoj rečenici.

Osobe koje su podržale imenovanje Staše Košarca za ministra, iako su znale za historiju njegovog porodičnog nasilja, nemaju pravo drugima držati moralne lekcije.

I tako je Karamehić-Abazović možda sasvim u pravu kada kaže da je inicijativa za smjenu Košarca politički populizam, ali isto tako mora biti svjesna da su njena djela vrlo opipljiva, jer je podignuta ruka za Košarca djelo, i to vrlo konkretno.

Pravdala se Abazović da predlagači inicijative, odnosno pisma, nisu nju ni pozvali da ga potpiše, ali nije odgovorila da li bi ga potpisala da su je ipak pozvali. Teško da bi, jer ranija podrška za ovakav sastav Vijeća ministara BiH dokazao je da Karamehić-Abazović, pa i njenim drugim koleginicama iz parlamentarnih klupa ne smeta nasilnik ministar.

I možda je opozicija napravila cijeli medijski spektakl, ali su 23 ruke podignute u zrak za imenovanje Vijeća ministara BiH, ovakvo kakvo jeste, omogućile opoziciji djelovanje. A, imaju mnogo prostora, jer su krajnje osebujne ličnosti u ministarskim klupama.

Nije sporno Karamehić-Abazović ni to što 'nema mnogo zvaničnih informacija o optužbama koje je Sanja Stanković iznijela na račun bivšeg muža', ne pita se kako je to moguće i je li sistem u kvaru, već se brani činjenicom da su njima dostavljene biografije i da se protiv njih ne vodi nikakav postupak.

Tražila bi Karamehić-Abazović i mišljenje ombudsmena za ljudska prava, voljela bi dobiti i mišljenje Ministarstva za ljudska prava, ali sve je ovo kasno.

Prekasno, jer su sve sumnje o nasilju Košarca bile poznate i prije njegovog imenovanja. Sada kada Dom naroda kontroliše SNSD, a samim time i čuva Košarca od smjene svaka diskusija je suvišna.

Priznat će na kraju zastupnica NIP-a da svaki pritisak na nasilnika, bez obzira na to da li je on institucionalan, društveni ili legislativan, ima pozitivan utjecaj na društvo pa bi tako pozitivan utjecaj imala i kolektivna osuda Košarca u Predstavničkom domu.

Najefektnije bi bilo da je izostala njena podrška za imenovanje, ali nije, zato se sada ona i njene koleginice brane napadajući opoziciju za populizam. Opoziciju koja im je ove podatke davala i na sjednici kada su podigle svoje ruke.

Zato, sada je najbolje da šute, jer i njihova se odbrana može nazvati populizmom, a svaka daljnja rasprava dodatnim ponižavanjima, jer se vrijeme ne može vratiti, a ni Košarac smijeniti. I za sve to valja zahvaliti upravo 'trojci', koja nije imala snage, a ni volje da s partnerima u vlasti ipak postavi crvene linije.

Vrijedno je opet ponoviti stav Aleksandre Pandurević, ako ništa onda zbog Aide Baručija, koja je, iako je član vladajuće koalicije, stavila svoj potpis.

"Da li je moguće da četiri žene, feministkinje, smatraju normalnim da ministar bude nasilnik i da nisu potpisale inicijativu za smjenu!? To su: Sabina Ćudić, Rejhana Dervišević, Mia Karamehić-Abazović i Ermina Salkičević Dizdarević. Baručija je jedina koja je pokazala da je čovjek.

A ove četiri dame, više nikada da ne progovore o femicidu i nasilju nad ženama jer su danas pokazale šta o tom zaista misle i koliko im nedostaje empatije. Dok žene štite nasilnike, boljitka neće biti!"