Izrael i Palestina: Za šta se zalaže Evropska unija

Blog visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednika Evropske komisije Josepa Borrella

Dvije sedmice nakon sukoba izazvanog užasavajućim terorističkim napadom na Izrael 7. oktobra, vrijeme je da se sagleda za šta se EU zalaže, šta radi i šta bi mogla učiniti u budućnosti kako bi pomogla u oslobađanju talaca, zaštiti civila, prevenciji širenja sukoba na region i postizanju pravednog i trajnog mira.

Prije dvije sedmice, u subotu 7. oktobra, nadao sam se mirnom danu nakon posjete Ukrajini, gdje održavamo neformalne sjednice Vijeća za vanjske poslove EU-a. Ali rano ujutro stigla je vijest o terorističkom napadu Hamasa na Izrael i ubistvima velikog broja izraelskih civila u blizini Gaze. Imao sam sličan osjećaj kao i u jutarnjim satima 24. februara 2022. godine, kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Suočili smo se sa još jednim prijelomnim trenutkom u historiji, trenutkom velikih ljudskih patnji i definisanja globalne uloge EU-a u godinama koje dolaze.

Dvije sedmice intenzivnog rada na aktuelnoj krizi

Od tada sam većinu svog vremena i energije posvetio sukobu pokrenutom nakon ovog užasnog terorističkog napada Hamasa na Izrael. U nedjelju smo objavili saopštenje 27 država članica EU-a, a tokom našeg sastanka u Omanu 10. oktobra, postigli smo zajednički stav sa Vijećem za saradnju u Zaljevu, nakon čega je istog dana održano vanredno neformalno Vijeće za vanjske poslove na kojem smo dodatno usaglasili naš zajednički stav. Prošlog utorka smo intenzivno raspravljali po tom pitanju na vanrednom Evropskom vijeću, nakon čega je u srijedu uslijedila plenarna debata u Evropskom parlamentu.

Sukob je također bio i u fokusu samita EU-a i SAD-a u Vašingtonu u petak, a na kojem sam uzeo učešća zajedno sa predsjednikom Vijeća Michelom i predsjednicom Evropske komisije von der Leyen, kao i na mirovnom samitu u Kairu u subotu, gdje sam pratio predsjednika Vijeća Michela. Također ćemo razmotriti za šta se EU zalaže, šta radi i šta bi mogla raditi u budućnosti tokom našeg Vijeća za vanjske poslove danas u Luksemburgu. Kao što je već istaknuto i na ovim skupovima, pojasnit ću da nam je obaveza djelovati na osnovu četiri principa i to principa snažnog stava, humanosti, koherentnosti i proaktivne političke posvećenosti.

Snažan stav počinje sa jasnom osudom Hamasovog terorističkog napada 7. oktobra, u kojem je ubijeno preko 1.400 ljudi, mahom civila, a više od 200 je uzeto za taoce. Ekvivalent 1.400 mrtvih u Izraelu bi bio 67.000 mrtvih u Evropskoj uniji. Hamas je namjeravao ubiti što više Jevreja u svojevrsnom džihadističkom pogromu, najmasovnijem gubitku života koji je zemlja pretrpjela od svog stvaranja. Ako je nekome i trebala potvrda da je Hamas teroristička organizacija, ta potvrda je došla sa njihovim nedavnim akcijama.

Kao što je predsjednik Biden naglasio u svom obraćanju američkoj naciji, jevrejski narod zna, možda bolje od bilo koga, da ne postoji granica za bol koji ljudi žele nanijeti drugima. Tokom moje posjete Ukrajini, prije nekoliko dana, bio sam u Babi Jaru, gdje su 1941. godine nacisti streljali 33.771 Jevreja. Odao sam počast u sjećanju na ove žrtve. Kao što sam rekao rabinu zaduženom za očuvanje sjećanja, ništa nije užasnije od ubijanja drugog ljudskog bića samo zato jer je druge vjere ili nacionalnosti. Nakon naših tragičnih iskustava, jedan od temeljnih razloga postojanja Evrope je rezultat ovakvih principa.

Obaveza poštivanja međunarodnog prava

Drugi princip je princip humanosti. Izrael, naravno, ima pravo da se brani. Ali, kao i sva druga prava, i ovo pravo dolazi sa svojim ograničenjima, a ta ograničenja su utvrđena međunarodnim pravom, a posebno međunarodnim humanitarnim pravom. Prekid snabdijevanja vodom i strujom i pritisak na civile da napuste svoje domove protivni su međunarodnom pravu.

Takve norme se primjenjuju bez obzira na identitet žrtve ili počinitelja. Hamas ne treba miješati s palestinskim narodom, a civilno stanovništvo Gaze ne može se smatrati kolektivno odgovornim za zločinačke radnje Hamasa. Po tom pitanju smo saglasni s našim američkim saveznicima. Naime, i predsjednik Biden je također naglasio izraelskim vlastima prijeku potrebu da se Izrael pridržava zakona i običaja rata.

Odmah smo najoštrije osudili zastrašujući Hamasov teroristički napad, pozivajući također na neodložno i bezuslovno oslobađanje svih talaca. Ali podjednako nam je bolan i tragični gubitak palestinskih života. Ne zaboravimo da je nepriznavanje ljudi kao ljudskih bića uvijek uvod u najgoru vrstu nasilja. Ne možemo zanemariti ljudskost palestinskih civila koji također žele živjeti u miru. Nekoliko hiljada, od čega veliki dio djece, već je izgubilo živote. Žalimo za Izraelcima koji su izgubili živote u užasnim okolnostima. Oplakujemo i palestinsku djecu, nevine žrtve ovog sukoba.

Jasni istupi protiv jedne tragedije ne bi nas trebali spriječiti da govorimo i protiv druge. Moralna snaga da osudimo jednu stvar dopušta nam, ali i obavezuje, da osuđujemo drugu, izvršenu na drugom mjestu, od strane drugih. U suprotnom smo beskorisni kada je u pitanju rješavanje sukoba.

Komisija je odlučila da utrostruči našu humanitarnu pomoć Gazi. I pomoć bi trebala biti brzo isporučena. Ali ova humanitarna pomoć mora stići do Gaze, što je još uvijek težak izazov. Intenzivno smo radili tokom protekle sedmice sa UN-om, SAD-om i našim partnerima u regionu kako bismo to omogućili. Uoči samita u Kairu u subotu, dozvoljen je ulazak za prvih 20 kamiona u Gazu. Ovo je prvi korak, ali je potrebno i mnogo više humanitarne pomoći, svakoga dana, za zadovoljavanje osnovnih potreba civilnog stanovništva u enklavi. Potrebno je osigurati i energente za postrojenja za desalinizaciju i rad elektrana. Bolnice ne mogu raditi bez vode i struje.

Ne vjerujte lažnim vijestima o našoj pomoći palestinskom narodu

Što se tiče općenito naše pomoći palestinskom narodu, bilo je govora da se ista koristi za finansiranje Hamasa. To jednostavno nije istina. Vrlo precizno pratimo gdje odlaze naša sredstva i ta sredstva idu za pokrivanje osnovnih potreba palestinskog stanovništva. Spremni smo za još jedan krug revidiranja, a reviziju će provesti Komisija. Ali Evropljani ne bi trebali tolerisati lažne optužbe niti širiti lažne vijesti koje podrivaju naš naporan rad na terenu, kao što se to desilo tokom prošlonedeljne debate u Evropskom parlamentu.

Potreba za političkom koherentnošću

Treći princip kojim se moramo voditi u našem djelovanju jeste princip političke koherentnosti. Ne možemo izgledati podijeljeno u svojim stavovima oko tako osjetljivog pitanja. Stav EU-a je usaglašen na vanrednom neformalnom Vijeću za vanjske poslove koje sam sazvao u Omanu 10. oktobra i potvrđen na vanrednom Evropskom vijeću prošlog utorka: „Najoštrije osuđujemo terorističke napade Hamasa na Izrael i izraelski narod. Potvrđujemo da Izrael ima pravo da se brani u skladu s humanitarnim i međunarodnim pravom. I Evropska unija se mobilizirala da pruži humanitarnu podršku najugroženijima, onima kojima je pomoć najpotrebnija. Također smo posvećeni mirovnom procesu za trajni mir temeljem rješenja dvije države, a samim tim i podršci palestinskim vlastima“. Ne postoji drugačiji stav EU-a i svaka ova rečenica je dio ovog jednog stava.

Važno je razjasniti ovo pitanje jer su tokom mojih intenzivnih kontakata posljednjih sedmica, brojni arapski lideri i drugi sagovornici ukazivali na navodne dvostruke standarde EU-a, posebno s obzirom na naš čvrst stav prema Ukrajini u odnosu na naše percipirane stavove o Izraelu i Palestini. Ovakve kritike su se mogle čuti i mnogo prije 7. oktobra, tokom naših diskusija o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ali od tada su kritike postale glasnije. Oba sukoba se razlikuju po svojoj prirodi, ali su uistinu i povezani kada govorimo o njihovim geopolitičkim posljedicama.

Naša privrženost vrijednostima i normama ne smije ostavljati prostora za kritike o navodnim dvostrukim standardima. A tim kritikama se treba suprotstaviti kako riječima, tako i našim djelima. U suprotnom, Rusija će to iskoristiti protiv Ukrajine. Prije svega je važno da postignemo zajednički stav u izjašnjavanju o rezolucijama u Vijeću sigurnosti UN-a ili pred Generalnom skupštinom UN-a u narednim danima.

Proaktivna posvećenost rješavanju temeljnog konflikta

Četvrti princip je proaktivna posvećenost rješavanju ovog sukoba.

Moramo, naravno, prije svega pokušati spriječiti prelijevanje sukoba na Liban i druge susjedne zemlje, što bi destabiliziralo cijeli region Bliskog istoka, ali i utjecalo na Evropu. Posljednjih dana imao sam cijeli niz kontakata sa svim relevantnim regionalnim akterima i radili smo sa UN-om i SAD-om po ovom pitanju. Također moramo tražiti hitno rješenje za status Gaze.

Ali jednako tako se moramo pozabaviti i temeljnim konfliktom. Do sada, moramo priznati da nismo bili pretjerano efikasni. Bio sam u Gazi nakon bombardovanja 2008. godine i to je četvrti veliki rat u Gazi s kojim sam se suočio. I ako ne zaustavimo ovaj ciklus nasilja, isto će se ponoviti u budućnosti. Nivo povjerenja između Izraelaca i Palestinaca, koji je posljednjih godina već bio izuzetno nizak, sada je na nivou Mrtvog mora. Dominiraju strah i mržnja prema onom drugom, kolektivno i pojedinačno.

Ulazimo u novu fazu stogodišnje izraelsko-palestinske tragedije, koja bi mogla biti izuzetno opasna za globalni mir i međunarodna zajednica se mora mobilizirati da to izbjegne. Predugo smo pokušavali da odbacimo palestinsko pitanje kao da više ne postoji ili kao da će se riješiti samo od sebe.

Međunarodna zajednica, čiji smo dio, nije uradila ono što je bilo potrebno da se provede Sporazum iz Osla, sada već 30 godina star. Od Osla, broj izraelskih doseljenika se trostruko povećao na okupiranim teritorijama, dok je moguća palestinska država ponovo zbijena u labirint nepovezanih područja. Svaki dan pozivamo na rješenje dvije države, ali kao što mi je palestinski predstavnik rekao tokom Generalne skupštine UN-a: „Osim pozivanja na to, šta radite da to rješenje i dobijete?“

Mir ne dolazi sam od sebe, mir se mora graditi. Najteže odluke se uvijek donose na rubu ponora. A sada smo se tu našli. Koliko god ovo rješenje moglo izgledati nedostižno i teško, rješenje s dvije države ostaje jedino održivo nama znano rješenje. A ako imamo samo jedno rješenje, moramo uložiti svu svoju političku energiju da ga i postignemo.

Sa specijalnim predstavnikom EU-a Koopmansom, već smo prošle godine sarađivali sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i Arapskom ligom kako bismo pomogli u oživljavanju bliskoistočnog mirovnog procesa i rješenja dvije države. Nakon nedavnih događaja, ovaj pristup se, naravno, mora temeljito prilagoditi. Intenzivirat ćemo naše napore, zajedno sa našim partnerima u regionu i šire.

Način na koji se nosimo s ovom krizom definirat će kredibilitet i globalnu ulogu EU-a u godinama koje dolaze.