Dodikove kvazianalize o Sarajevu i propaganda o Srbima

Piše: Delvin Kovač

Secesionista Milorad Dodik prepao se da će Sarajevo, koje je na Twitteru opisao "multietničkim glavnim gradom", uskoro tobože postati 100 posto muslimansko.

Iznio je Dodik za njega frapantne podatke prema kojima je "broj Srba koji se rodi u Sarajevu trinaest puta manji od onih koji umru". A nijednom dosad nije govorio o nacionalnom sastavu u Republici srpskoj, protjerivanju Bošnjaka, koje je nastavljeno i u danima 'mira', a evo i 28 godina od rata.

No, Dodik analizira Sarajevo, pa ističe da su u 2022. u glavnom gradu BiH rođena 23, dok je umrlo 294 Srba.

"U gradu koji je imao najmanje 160.000 Srba i još nekoliko desetina hiljada koji su se izjašnjavali kao Јugoslaveni, potpuno je jasno kakva će demografska situacija biti u narednim godinama", veli Dodik.

Pri tome predsjednik manjeg bh. entiteta zaboravlja najbitniji razlog zbog kojeg su Srbi pred sami početak agresije na Bosnu i Hercegovinu napustili, ne samo njen glavni, već i sve druge gradove koje su kasnije sa dugim cijevima i artiljerijom opkolili bosanski Srbi potpomognuti srbijanskim vojnim i paravojnim snagama.

Početkom maja te 1992. bilo mi je nepunih deset godina, ali se i sad vrlo dobro sjećam kada su Goražde Srbi napustili preko noći. Nije bilo više mojih školskih drugova, stanovi u zgradama zjapili su prazni. Snebivali smo se i u čudu pitali zašto se Goražde pretvara u grad bez ljudi? Saznat ćemo nekoliko dana kasnije, tog 4. maja, kada i zvanično počinje bjesomučna troipogodišnja opsada grada na Drini, koji će se nepune četiri godine kasnije proklamovati u grad heroja.

Rijetka su područja gdje je Bosna i Hercegovina ravna k‘o tepsija, kao što je to recimo slučaj sa Semberijom, pa agresori ni u Goraždu, niti u Sarajevu nisu imali nekih većih problema da po brdima instaliraju tenkove i njihove cijevi upere u sami centar grada. U iste one komšije s kojima su do jučer ispijali kafu i jeli hurmašice.

Priliku da se na licu mjesta uvjeri kako "teku radovi" s uzvisina oko Goražda nije propustio ratni zločinac, inače Dodikov uzor Ratko Mladić, koji je 1994. na goraždanskom rejonu i komandovao jednom od operacija s ciljem uništavanja svega što nije srpsko.

Po sarajevskim vrletima s puškom okačenom o rame za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u društvu ratnog zločinca Vojislava Šešelja ordinirao je i današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, poznat po onoj svojoj fašističkoj izjavi: "Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana".

Zna Dodik dobro da Sarajevo uoči agresije nije ostalo bez Srba jer su ga oni napustili svojevoljno. Otišli su, što zbog direktne naredbe ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika, što iz razloga jer su podlegli propagandi da će biti poklani ukoliko ostanu. A, mnogi su ostali i danas tu žive i rade slobodno.

Ali Dodik ne spominje one Srbe koji su bez imalo straha od svojih komšija ostali u Sarajevu u toku cijelog rata, a neki od njih i uzeli puške i u odorama Armije RBiH zaputili se na prvu liniju. Nek njih Dodik priupita od koga im je zapravo prijetila smrt - od njihovih komšija muslimana ili njihove "braće" Srba koji su sve što je hodalo sarajevskim ulicama s visine vrebali kroz nišane svojih snajpera, PAM-ova, PAT-ova, tenkova…

Sarajevo je bilo, jeste, i zauvijek ostaje multikulturalan, multietnički grad i s razlogom ga na Zapadu zovu evropskim Jerusalemom. I u njemu će uvijek biti mjesta za sve dobronamjerne ljude koji vole i žive za svoju domovinu, bez obzira na to kako se zvali i kojem se Bogu molili. A Dodiku i svim ostalim mrziteljima svega onoga što jeste bosanskohercegovačko trebalo bi zabraniti da mu se više ikada čak i približe.