Jednim udarcem dvije muhe: Kako su u Banjskoj upozoreni vojvođanski liberali?

Piše: Dean Džebić

Crni Land Rover model Discovery 3, beogradskih oznaka s uredno prikrivenim grbom dan nakon terorističkog napada vozi se po čuvenoj Bošnjačkoj mahali u Mitrovici. U vozilu se nalazi visokopozicionirani službenik Bezbjednosno-informativne agencije (I.G.) koji je u neznanju podvrgnut kontraobavještajnim mjerama kosovskih snaga i službi sigurnosti. Napustivši vozilo biva presretnut od strane kosovskog obavještajca (P.B.) koji ga uvjerava da će naredni put njihov susret završiti njegovim vezivanjem za dalekovodni stub.

Otprilike po jednakom modus operandi funkcioniraju stvari na Kosovu od 1999. godine do danas. Stanovništvo u sjevernom dijelu Mitrovice, kako kažu lokalci, je uglavnom mirno, ali problem prave kriminalci iz unutrašnjosti odnosno kriminalne grupe iz Srbije koje na Kosovu imaju snažno uporište. Koliko snažno uporište ukazuju i snimke iz hacijende Milana Radoičića koji je zajedno sa kriminalnom grupom kojom je rukovodio, imao potpuni monopol nad uvozom robe iz Srbije za Kosovo. Za prošlu 2022. godinu na Kosovo je uvezeno prehrambenih artikala iz Srbije u vrijednosti 1.5 milijardi eura i nema sumnje da taj lukrativni biznis Radoičić nije bio u stanju sam organizirati i provoditi bez vlasti u Beogradu.

A ponekad te iste vlasti u Beogradu u zamjenu za monopol i moć imaju i određene zahtjeve. Šta ako je ovog puta Radoičić imao zahtjev dati Srbiji 'casus belli' (povod za rat) za formiranje ZSO ili zaplašiti vojvođanske liberale preko hodočasnika u Banjskoj ili možda oboje?

Opljačkane hodočasnike spasila kosovska policija

Javnost je i više nego olako prešla preko informacije da su teroristi koji su upali u manastir Banjska opljačkali hodočasnike oduzevši im mobilne telefone, novac i druge vrijednosti. Prilično konfuzno, dakle borci za slobodu srpskog naroda na Kosovu upadaju u manastir unutar kojeg pljačkaju pravoslavne hodočasnike. Da stvar bude još zanimljivija hodočasnike sa sjevera zemlje pljačkaju po gostoprimstvu poznati zemljaci s juga zemlje. Na nit sumnje koja proizilazi iz ovih logičnih pitanja vjerovatno može odgovoriti i neobična povezanost većine rukovodilaca barikada i svih terorističkih aktivnosti na Kosovu.

Neobično, svi putevi grupe vode Novom Sadu odnosno Vojvodini gdje primjerice Zvonko Veselinović ima snažnu bazu i logističko uporište. Da podsjetimo i nekoliko ranjenika koji su se izvukli iz manastira su povučeni upravo u Novi Sad na rehabilitaciju. Zapravo ta grupacija Veselinović – Radoičić predstavlja nexus organiziranog kriminala i terorizma koji vedri i oblači sjevernim dijelom Kosova.

S tim u vezi, manastir Banjska nije slučajno odabran, kao što nije nimalo slučajna ni jedina izjava preživjelih hodočasnika koji su izjavili da su u dogovoru sa sveštenim licima manastira odlučili da u njihovo ime oni daju zvanično saopštenje. U konačnici scenario je bio dosta pogubniji za vojvođanske hodočasnike koje je zapravo spasila kosovska policija odnosno patrola ubijenog policajca Bunjakua koji je slučajno naišao na barikadu dok su na barikadi i već u manastiru bili Radoičićevi teroristi.

Prema našim izvorima iz sigurnosnih agencija Kosova, cilj Radoičićeve grupe bio je izvršiti false flag operaciju s ciljem izazivanja revolta i pobune srpskog stanovništva. Ali tu operaciju bi izveli u pronađenim uniformama kosovske policije, ali ne nad lokalnim stanovništvom već nad pravoslavnim hodočasnicima iz Vojvodine! Svi ljudi iz terorističke grupe Radoičića jako dobro govore albanski te bi uz poneku riječ na albanskom uz punu uniformisanost kosovskim znakovljem čitava operacija izgledala kao brutalni i svirepi napad u manastiru na pravoslavne hodočasnike.

Tada bi svakako psihološko-informativni segment žute štampe u Srbiji podgrijao do usijanja atmosferu gaseći požar benzinom, a zamajac događaja bi se preokrenuo u skroz drugom smjeru. Srbija bi dobila povod za rat za čitav niz spremnih mjera i kontramjera, a kosovska strana dok bi dokazala svoju nevinost u događajima koji bi predstojali izgubila bi svaku kontrolu.

S druge strane vladavini Aleksandra Vučića sve više ugled narušavaju sve brojniji protesti upravo u pitomoj Vojvodini. Primjerice, prije nekoliko dana u Novom Sadu održani su protesti opozicije i vojvođanskih liberala koji prednjače u kritici postojećeg stanja u Srbiji. Stoga, operacija grupe Veselinović-Radoičić u manastiru Banjska imala je svoj primarni i sekundarni cilj. Primarni cilj izazivanja pobune srpskog stanovništva nije ispunjen i prolongira se na neko novo „dogodine“, dok su ishodi sekundarnog cilja i dalje nejasni. Ukoliko režimu bliskim mafijašima treba da uznemiravanjem hodočasnika iz Vojvodine smiruju tamošnju opoziciju i narod, onda to mnogo govori o stanju u kojem se nalazi taj politički režim.

Oružje iz Tuzle, tenkovi iz Pazara

Izjava Milana Radoičića da je oružje kupovao u Tuzli klasičan je primjer utopljenika koji se hvata za najmanju slamku. Nema dileme da je u BiH ostala značajna količina vatrenog oružja koje se nelegalno nalazi kod građana, ali teza o Tuzli je protivna logici. Kao takvu njome se ne treba detaljnije baviti, u konačnici među zaplijenjenim naoružanjem nalazi se i jugoslavenski puškomitraljez Zastava M84 iz kojeg je u kafiću na Palama prije dvije godine na korona zabavi pucalo lice u alkoholiziranom stanju. Pa opet niko nije prstom pokazao na Rs u kojem je eto normalno puškomitraljezom pucati u ugostiteljskom objektu.

Dodatno i u sve napore načelnika generalštaba Vojske Srbije general-pukovnika Milana Mojsilovića da se otkloni terorističke grupe Radoičića, postoji čitav niz dokaza o potpunoj umiješanosti VS u planiranje i egzekuciju ove operacije. Antimaterijski snajper Crna strijela u kalibru 12.7 milimetara snajper je koji koriste specijalne jedinice Vojske Srbije kao i Žandarmerija. Isti je iz svog skladišta jedino mogla izdati ili kragujevačka Zastava koja ga proizvodi ili Vojska Srbije obzirom da govorimo o oružju koji u operativnu upotrebu ulazi tek 1998. godine. Slična situacija je i sa automatskim bacačem granata M-93 kao i teškim mitraljezom Browning M2 američke proizvodnje koji se nalazi u sastavu Žandarmerije.

Na praktičnom planu treba istaći da su jedinice VS nekoliko dana vršile pokrete oklopnih jedinica iz Pazara i dubine Srbije po granici. Zanimljivo ti pokreti su praćeni duž granice izuzev dijela oko planine Rogozne koja je i bila ulazna točka terorista, što implicira da je uloga vojske bila na sebe privući pažnju kosovskih snaga sigurnosti kako bi upad i ulazak terorista bio neometan.

Danas nešto više od dvije sedmice poslije terorističkog napada traje žučna diskusija policijskih i obavještajnih struktura u Srbiji o izdaji koja je sveprisutna konstanta argumentacije u neuspješnim pohodima. Smirujući i plašeći opoziciju ali i dižući narod na sjeveru na pobunu neko je napravio gadan račun bez krčmara.