Iranska vanjska politika: Diplomatija kao sredstvo za prevazilaženje posljedica ekonomskih sankcija

Piše: Admir Lisica

Organiziranje svakodnevnice za preko 88 miliona stanovnika i to pod oštrim ekonomskim sankcijama, nije lahak zadatak za zvaničnike Islamske Republike Iran, koje su na snazi od Islamske revolucije 1979. godine, izuzetno je izazovan zadatak.

Ukoliko šetate ulicama Teherana ili Isfahana, nećete moći vidjeti bitniju razliku u odnosu na evropske metropole, jer iranski gradovi uprkos svim nedaćama u posljednjih nekoliko decenija, ne zaostaju za Zapadom, već izgledaju izuzetno respektabilno.

Uprkos tome, posljedice ekonomskih sankcija su primjetne u svakodnevnici, ali proaktivnim vanjskopolitičkim djelovanjem zvanični Teherana nastoji da njihove efekte svedu na minimum. Izuzetno težak posao s obzirom da je preko stotinu milijardi dolara u vlasništvu Irana zamrznuto i izvan dometa.

Sigurno je da bi iranska imovina koja je zamrznuta, ukoliko bi bila vraćena Iranu, užurbano pokrenula razvoj ove zemlje, ali do takvog raspleta događaja, a prema trenutnoj konstelaciji odnosa na svjetskoj političkoj sceni, još uvijek neće doći.

Iranska alternativa jeste okretanje unapređenju vlastite ekonomije uz dostupne resurse, ali i okretanje nekim globalnim inicijativama, pomoću kojih će umanjiti efekte ekonomskih sankcija. U tom smjeru vlada Ebrahima Raisija nastoji da uz pomoć diplomatskih kanala zadobije povjerenje međunarodnih partnera. Prošlogodišnje pristupanje Irana Euroazijskoj ekonomskoj uniji, bio je samo početak provođenja javne diplomatije Irana s ciljem ekonomskog povezivanja sa partnerima.

Uzmemo li u obzir sve događaje na međunarodnoj političkoj sceni, možemo s pravom konstatirati kako je Iran 2023. godinu iskoristio za vlastito međunarodno pozicioniranje, a koje će u konačnici donijeti višestruku korist. Uz posredovanje Kine, Iran je postigao veoma važan dogovor sa Saudijskom Arabijom, s kojom je imao dugogodišnje nesporazume. Približavanjem Teherana i Rijada, kreirao se jedan novi ambijent u Zaljevu, od kojega je najviše očekivanja imao ratom obuhvaćeni Jemen.

Iran i Saudijska Arabija nameću se kao nezaobilazni faktori odlučivanja u regionu, a vlastite pozcije ojačali su svakako međusobnim snižavanjem tenzija i okretanju dijalogu, za koji vlada u Teheranu ističe kako je njihov prioritet. U nedavnim obraćanjima iranskih zvaničnika moglo se primijetiti kako Teheran nastoji da u javni prostor promovira kulturu dijaloga, posebno sa svojim komšijskim zemaljama. Podsjećanja radi, Iran dijeli granicu sa čak sedamnaest država, s kojima odnosi u prošlosti nisu bili baš najbolji, ali prema stavu zvaničnog Teherana, cilj je da u narednom periodu vanjska politika Irana bude okrenuta dijalogu i izgradnji dobrih veza sa svojim komšijama, ali i svim ostalim zemljama, koje iskažu interes za takavim odnosom.

Da Iran ne traži saveznike samo u regionu i ostatku Azije, potvrđuju posjete iranske zvanične delegacije zemljama Južne Amerike, s kojima nastoje unaprijediti dobre odnose, posebno Venecuelom, Kubom i Nikaragvom (zemljama koje se također nalaze pod sankcijama). Odnosi Irana i Brazila također su značajni. Iako ova država ne spada u red najvećih trgovinskih partnera Irana, budućim ulaskom Irana u inicijativu BRICS koji se očekuje tokom 2024. godine, sigurno je kako će odnosi ove dvije države biti unaprijeđeni na svim poljima. Pristupanje Irana BRICS-u i Šangajskoj organizaciji za saradnju, izuzetno su dva važna događaja u pogledu jačanja vlastitih ekonomskih potencijala, a koja ukazuju na orijentaciju Irana u predstojećem periodu.

Kada govorimo općenito o najznačajnijim ekonomskim partnerima Irana na vrhu se nalazi Kina, s kojom Iran nastoji da unaprijedi odnose, ali i Kina je također raspoložena u istom smjeru. Među ostalim partnerima svakako se ističu Ujedinjeni Arapski Emirati, susjedni Irak, ali i Republika Turska. Ministar vanjskih poslova Republike Turske Hakan Fidan, prije nekoliko dana posjetio je Teheran u kojem je razgovarao sa zvaničnicima Irana o unapređenju međusobne saradnje, ali je također istakao značaj približavanja Irana i Saudijske Arabije u posljednjih nekoliko mjeseci. Razgovori Irana sa Evropskom unijom u narednom periodu će biti izuzetno važni, posebno jer se među najvažnijim ekonomskim partnerima Irana nalazi najjača evropska ekonomija Njemačka.

U prethodnom periodu Iran je vodio određene razgovore i sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali bitniji pomaci još uvijek nisu zabilježeni, te Iran ne očekuje da će se skorije na tom planu desiti značajnije promjene koje bi olakšale ekonomske prilike. Jedan od glavnih prioriteta iranske vanjske politike jeste odmrzavanje vlastitih sredstava koja se nalaze izvan zemlje, ali taj zadatak neće biti lahak. Ono što se može primijetiti jeste da Iran nastoji unaprijediti svoju namjensku industriju. Iranski dronovi „Shahed“ i „Mohajer-10“ veoma su interesantni stranim kupcima, koji su uputili zahtjeve za kupovinu istih.

Srbija je također uputila slične zahtjeve, ali uprkos korektnim odnosima između Srbije i Irana, vrlo malo je vjerovatno da će Iran prodati svoje oružje ovoj državi, a zbog odnosa koji Teheran ima prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, o čemu su određeni zvaničnici i analitičari iz Irana govorili ranije. Iran nema posebne interese na Zapadnom Balkanu osim unapređenja ekonomske, te saradnje u domeni obrazovanja i kulture. Opredjeljene država Zapadnog Balkana da svoju budućnost vide u Evropskoj uniji i NATO savezu nikada nije osporavan od strane zvaničnog Teherana. Prisustvo Irana na Balkanu svakako će biti vidljivije ukoliko u narednom periodu dođe do dogovora u pogledu ublažavanja sankcija ovoj zemlji, o čemu je još uvijek rano govoriti. Iran jeste pod sankcijama, ali njeni stanovnici ne dopuštaju da neko ko se nalazi na teritoriji ove zemlje, osjeti preveliku razliku u odnosu na Evropu.

Jasno je kako će još vremena morati da prođe da bi građani Irana osjetili potpunu ekonomsku sigurnost, koja je u ovom trenutku nedostižna i mnogim zemljama koje nisu pod dugogodišnjim ekonomskim sankcijama.

_______________________________________
*Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica