Milorad Dodik oponaša Slobodana Miloševića

Piše: Muamer Bandić

O Miloradu Dodiku i njegovoj političkoj transformaciji iz lažnog liberala u lažnog radikala je već napisano toliko članaka i komentara da na to više ne vrijedi trošiti vrijeme. No ono što ne trebamo nikako gubiti iz vida jesu posljedice njegove populističke politike po naše društvo, posebno što se politički populizam na
Balkanu brutalno bavi loženjem naroda do tačke potpunog izgaranja i sloma društva.

Iako mnogima tok života i dešavanja u našem okruženju izgledaju kao nešto potpuno novo, kada se malo zarovimo u historiju vidjećemo da ljudski rod zapravo nije izmislio baš toliko puno obrazaca ponašanja i djelovanja, tako da u većini slučajeva današnji ljudi primjenjuju iste obrasce, koji su se već desili u prošlosti,
samo što im mi, zarobljeni unutar perpektive našeg trenutačnog življenja, često pripisujemo druga značenja i imamo drugačija tumačenja. Ideološki koncepti stvaraju svoju organizacijsku kulturu, koja podrazumijeva određeni obrazac djelovanja u stvarnosti koji je teško promjenjiv i lahko prepoznatljiv.

Najkraće rečeno taj obrazac djelovanja nam pokazuje kako oni zapravo odrađuju stvari ovdje, te na temelju toga možemo predvidjeti i ciljeve i rezultate djelovanja.

Posmatrano kroz ovaj model, današnje političko djelovanje Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, vjerno prati isti obrazac djelovanja Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića s kraja 80-tih godina.

Moja generacija se sigurno sjeća Miloševićeve tzv. “antibirokratske revolucije” i “dešavanja naroda” iz tog vremena koji su označili početak kraja Jugoslavije. Ovaj proces je počeo sa kvazinaučnim uratkom poznatim kao Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) iz 1986. godine, kojim je ideološkim i političkim ciljevima osiguran privid znanstvenosti. Danas je gotovo zaboravljeno da postoji i Memorandum SANU II, čije zacrtane ciljeve vjerno prati današnje političko djelovanje i procesi koje pokreću vlasti i Republike Srbije i Republike Srpske.

Taj kraj 80-tih je isto tako poznat po aktivnoj ulozi Srpske pravoslavne crkve (SPC) u mobilizaciji masa odozdo čuvenim nošenjem moštiju “cara Lazara“ po bivšoj nam državi, a današnji pandam tome su litije koje se, za sada, odvijaju po Crnoj Gori. Tadašnja Miloševićeva “antibirokratska revolucija” je počela rastakanje ustavno-pravnog sistema Jugoslavije kao “jogurt revolucija”, a završila je kao “balvan revolucija” s brutalnom agresijom na četiri susjedne države, donoseći razaranje, pljačku, monstruozne zločine, genocid, te jad i bijedu za sve na
Balkanu, osim za uske krugove etnonacionalnih elita, koje su iz ovog serijala horora izašle sa enormnim bogatstvom.



Milorad Dodik danas vjerno prati i ponavlja isti obrazac koji je koristio Slobodan Milošević. Od agresivnog i bahatog nepoštivanja institucija države, institucija pravosudnog sistema, OHR-a, te do udara na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine donošenjem protivustavnih i antidržavnih zakona, nepoštivanjem
zakona, pa do za danas najavljenih protesta na entitetskim linijama.

Za sve nas, odrasle u 80-tim godinama prošlog milenija, ovo je Déjà-vu, kao nešto već viđeno, a svjedočili smo od strane Službe državne dezbjednosti Srbije organizovanom “dešavanju naroda” i živjeli s njegovim posljedicama.

Za nas je danas samo pitanje da li će i ova mimikrija Slobine “jogurt revolucije” završiti sa balvanima? Ovo pitanje moramo postaviti na prvom mjestu sebi, jer kao što niko nije bio spreman da spriječi Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića u njihovom luđačkom pohodu, jednako danas niko nije spreman da spriječi
Aleksandra Vučića i Milorada Dodika na istom tom putu.

Kao što su glavni akteri tadašnjeg ludila percipirani kao “faktor stabilnosti” i “ljudi spremni na dogovor”,
istu mantru slušamo i danas i od međunarodne zajednice i od domaćih vladara, no jedno je jasno da primitivni ludaci ne odustaju od svojih opasnih nakana i zacrtanih ciljeva. Krajnje vrijeme je da ih shvatimo ozbiljno i ne činimo istu grešku naših prethodnika poručujući narodu da mirno spava. Historija nas uči da u državama
gdje nema vladavine prava miran san je iluzija budala.