IZ SCHMIDTOVE MIRNOĆE VIRE I VUČIĆ I PLENKOVIĆ Državna imovina je posljednja linija odbrane, je li PIC u BiH ono što je Putin u Ukrajini?

Piše: Rasim Belko

Tri decenije učimo i nikako da naučimo da nam niko neće državu donijeti brzom poštom. I ma koliko se uspješno samoobmanjivali da smo nekome bitni, da imamo partnere i da imamo prijatelje, mi to nismo nikada bili, nismo ni sada, a upitno je hoćemo li ikada biti. 
Zašto onda suicidno iznova očekujemo nešto epohalno dobro po nas, svaki put kada se grupa ljudi koji se pitaju o sudbini nas i države u kojoj živimo. Kontinuirano smo u euforiji iščekivanja poslije koje dolazi ekspresno hlađenje i razočarenje. Još jedno razočarenje, nimalo neočekivano, bh. javnost dočekala je nakon sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira i izlaganja ambasadora tog vijeća, visokog predstavnika Christiana Schmidta. Svojevrsno vijeće mudraca, opasno jer kontroliše vojnu, političku i ekonomsku moć, ponovo nam je stavilo na znanje da smo samo muha na slonovoj surli. 

Iz takvog odnosa UO PIC-a proizašla je i vrlo primjetna, rekao bih i pomalo slavljenička, mirnoća Schmidta kada se pojavio pred medijima u BiH. Očigledno je da podrška koju je dobio na sjednici idete do te mjere da sve što je za Bosnu i Hercegovinu loše uradio, biva valorizovano kao uspjeh. 

Osokoljeni Schmidt baljezgao je svašta, a suštinski nije rekao ništa. Zato je, kao rijetko kada, s naslovnica bh. medija “sletio” u ekspresnom roku. Jer, priča o ping-pongu, rješavanju državne imovine u Sloveniji, evropskom putu države čija opstojnost opasno visi, je samo obično baljezganje iskusnog plaćenika koji treba da dovrši posao podjele Bosne i Hercegovine. 

A da će ići u tom smjeru, pokazuje i ono što je UO PIC-a napisao u Komunikeu i ono što nam je Schmidt, u rijetkim trenucima konkretnosti, kazao na konferenciji za medije. A kazao nam je da je državna imovina tehničko pitanje. Valjda je mislio kao popravka vodovodne cijevi ili ograde na putu.  Međutim, i mi, naivni, i Schmidt proračunati, znamo da to nije tehničko pitanje. Ambalažiranje cijele priče, onako kako je to Schmidt uradio danas, upućuje na to da su bili u pravu oni koji su njegovu radnu grupu nazvali maskom za još jedan pakleni plan internacionalne zajednice u BiH. Ovaj put posljednji. Jer, pitanje državne imovine je pitanje teritorije, a zbog teritorije je na Bosnu i Hercegovinu izvršena dvostruka agresija. 

I tu dolazimo do iznimno važne činjenice. UO PIC-a i obraćanje Schmidta protekli su bez i najmanjeg osvrtanja na posljednju hašku presudu o ratu u Bosni i Hercegovini. To je u najmanju ruku sumnjivo, jer ta presuda u konačnici je odredila karakter rata. No, to što je Hag ispunjavajući misiju iz Rezolucije UN-a o njegovom osnivanju (utvrditi karakter rata u BiH) obavio posao kako to pravo iziskuje, očito se nije mnogo ticalo šefova PIC-a. A ako ih se ne tiče činjenica da su dokazane agresije Srbije i Hrvatske s ciljem okupacije teritorije BiH i njene podjele, onda nije daleko od istine da Vijeće za provedbu mira ne zanima ni suverenitet, ni teritorijalni integritet, međunarodno priznate države. 
Imamo li u takvom odnosu pravo posmatrati PIC kao Putina u Ukrajini. Mislim da imamo, jer očigledno je da i šefovi PIC-a i njihov egzekutor idu ka pečačenju faktičkog stanja, odnosno podjeli Bosne po linijama okupacije. 

Otud ih uopće i ne zanima karakter rata, jer da je suprotno, pitanje državne imovine ne bi bilo tehničko pitanje kako to tvrdi Schmidt, nego pitanje kojim se imanentno mora riješiti državna imovina kao potvrda suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, a na osnovu haške presude. 

Tehničko pitanje ili pitanje kompromisa, kako to artikuliše Schmidt jasno ukazuje na kidisanje na suverenitet i opstojnost naše zemlje. Iz onog što je Schmidt govorio, možemo razumjeti da on neće imati dozvolu UO PIC-a za korištenje bonskih ovlasti u slučaju državne imovine, a s obzirom da je istu imao prilikom nametanja odane vlasti u FBiH, sve jasnija postaje intencija djelovanja šefova PIC-a. 

A ona je značajno udaljena od principa međunarodnog prava koje brane u Ukrajini dok Vladimira Putina optužuju za ratne zločine. U Bosni i Hercegovini, sve izglednije, pripremaju odluku po kojoj će etnohomogenizirane teritorije, nastale kao posljedica dvostruke agresije, dvostrukog UZP-a i genocida, imati svoju teritoriju. Time će de facto te teritorije, koje sada već imaju i značajnu izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast, u vrlo skorom roku moći postati mini državice. 

Zato nema razloga da šefove PIC-a, kompletan PIC i OHR ne proglasimo agresorom na Bosnu i Hercegovinu, koji kroz konačno rješavanje pitanja državne imovine nastoji Bosnu i Hercegovinu poslati u prošlost, a bošnjački narod u nestanak. Sve što proteklih decenija nisu uradili, što u posljednje vrijeme rade i što najavljuju da će raditi upućuje jasno da je internacionalna zajednica spremna počiniti treću, ovaj put konačnu i najtežu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. 

Za nevjerne tome pouka, pročitajte svjedočenja o tome kako je CIA tražila blagu kaznu ili oslobađanje za čelnika SDB-a Srbije. 

I umjesto zaključka, poštivat će nas samo dok smo jaki. A već predugo smo mi, koji mislimo da se odupiremo posljednjoj, agresiji iznimno slabi i podijeljeni. Pa ukoliko nešto u najkraćem roku ne promijenimo, shvatit će koliko je lako unišitti jedan narod i državicu.

To im je isplativije, jer srpsko-hrvatski homogeniziran “zapadni Balkan”, je puno lakše održavati. Ukoliko mislimo da im se možemo oduprijeti, onda je krajnje vrijeme da se tako počnemo i ponašati!