Čović i njegove dame vraćaju krvoloke na bh. scenu, probosanski faktor ne smije pristati na kompromis s dvostrukim UZP-om

Piše: Delvin Kovač

Lidijin i Sanjin vrli prijatelj Dario pokazao je svoje pravo krvoločno lice, ubijedivši sve one koji su imali makar i zrno sumnje da sve ono što je naredio i uradio nije bilo slučajno, već itekako dobro osmišljeno i isplanirano. Valjda je to isto ono "rehabilitovano" lice za koje su Lidija i Sanja tvrdile da može biti uzor drugima. Lice zločinca, krvnika, ubice. Lice nečovjeka koji je u aprilu 1993. naredio krvavi masakr nad 116 nedužnih bošnjačkih civila u selu Ahmići kod Viteza.

A ne d'o Bog da mu se ukaže kakva nova prilika, nesumnjivo je da bi monstrum iz Busovače bio i znatno krvoločniji. Svi, pa i Darijove obožavateljce Lidija i Sanja, koje su najvjerovatnije za video koji je isplivao u javnosti znale i mnogo ranije, imali su danas priliku vlastitim ušima čuti da je krvolok Dario ponosan na pokolj koji su jedinice HVO-a pod njegovom komandom izvršile nad nemoćnim i nedužnim bošnjačkim civilima u Ahmićima. Vrijedilo je to, tvrdi zločinac Kordić, i zatvora, i rata, i sve bi to ponovio, ni sekunde se ne bi libio.

A upravo takvog monstruma Lidija i Sanja bi da rehabilituju, da ga vrate u društveno-političke tokove i omoguće mu da se ponovo dočepa neke političke, pa možda i vojne funkcije. Pa pobogu, reći će Čovićeve miljenice, Dario je odslužio ono za šta je kažnjen, to ostaje iza njega i može da okrene novu stranicu života. E pa, neće da može. Ratni zločinac ostaje ratni zločinac bez obzira na pređeni put. Rehabilitaciji krvoloka poput Darija nije mjesto u Bosni i Hercegovini, niti u bilo kojem normalnom demokratskom društvu, a naročito ne u onoj Bosni i Hercegovini koja ima evropske aspiracije.

Međunarodna zajednica morala bi da reaguje, posebno nakon dva presuđena udružena zločinačka poduhvata (UZP), dvije agresije i genocida počinjenog u Srebrenici. Međunarodna zajednica morala bi pokazati da je za Bosnu i Hercegovinu evropskih vrijednosti, bez veličanja, a kamo li uvlačenja ratnih zločinaca u društveno-političke tokove. To dosad sa Zapada nismo vidjeli.

Uopšte nas ne bi trebalo začuditi što ni Lidija, ni Sanja vjerovatno neće ni biti smijenjene niti udaljene sa funkcija koje trenutno obnašaju - prva je predsjednica Federacije BiH, a druga federalna ministrica kulture i sporta. Žalosno je da gotovo pa sigurno HDZ-ove kadrove neće dirati međunarodna zajednica, oličena u visokom predstavniku Christianu Schmidtu, od kojeg su u više navrata da na taj način reaguje tražila udruženja žrtava. A ne moraju se Lidija i Sanja plašiti niti da će parlamentarnom procedurom ostati bez udobnih fotelja. "Trojki" nije ni bitno šta Lidija i Sanja izgovaraju, jer one to tobože govore u svoje, a ne u ime koalicije "trojka" - HDZ BiH ili u ime funkcija koje obnašaju. "Trojki" nije ni bitno šta u videu poručuje krvolok iz Busovače. "Dvojka" od te "trojke" danas je bila zaokupljena stranačkim kongresima.

Ne bi nas svakako trebalo začuditi ni da se Čović i njegovi poslušnici prisjete i odvaže pa na nekoj od narednih sjednica HDZ-a BiH ili HNS-a BiH kao hrvatsko nacionalno pitanje broj 1 pokrenu Darijovu rehabilitaciju, ili možda na stol stave neki prijedlog kojim bi se njemu i njemu sličnim zločincima koji su u ime hrvatskog naroda činili zlodjela za života podigao kakav spomenik, a možda i njegova nedjela uvrstila i u kakve udžbenike.

Bošnjačke političke opcije moraju prestati praviti kompromis sa strankama koje i dalje negiraju presude iz Haga, rehabilituju ratne zločince i proslavljaju njihove zločine kao svoje vojne pobjede, uprkos činjenici da su ta nedjela presuđena u Hagu. No, imajući u vidu da su kormilo na gotovo svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini preuzeli oni koji onima poput Lidije i Sanje maksimalno popuštaju, Bošnjaci itekako moraju nastaviti spavati s jednim otvorenim okom, kako im se više ni genocid, a ni Ahmići nikada ne bi ponovili.