PRIJE ĆEMO MI UMRIJETI, NEGO SVOJE ZEMLJE DAT’ - SDP i NS iz antifašizma i liberalizma se transformisali u advokate zločinaca

Piše: Rasim Belko

Kada antifašisti biraju riječi i paze na tonalitet pri komentarisanju fašističkih poruka osuđenih ratnih zločinaca, onda je posve jasno da je antifašizam u Bosni i Hercegovini odavno postao imaginacija utemeljena isključivo na sjećanju.

Iako se oni koji na sva zvona viču da su antifašisti nikada formalno nisu odrekli naslijeđa NOB-a, AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, njihov današnji narativ je takav da bi ih Tito, kao vođa antifašističkog pokreta i Jugoslavije, neminovno poslao na goli otok ili možda čak i na ahiret.

Jer, nema antifašiste u svijetu koji će shvatiti izjave koje dolaze od članova stranke koja je naslijedila KPJ ili samozvanih liberala NS, a u kojima se relativiziraju poruke “opet bih ponovio isto”, ratnog zločinca dokazano odgovornog za neke od najtežih zločina u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Osim što su kao argument predaje države Bosne i Hercegovine nasljednicima Kordića i Karadžića, nudili priču o evropskom Dodiku i pragmatičnom Čoviću, stranke koje baštine socijaldemokratiju i liberalizam su se i više nego to politički pragmatizam zahtijeva, predali zahtjevima sljedbenika secesionističkih politika.

To duhovno posrnuće sarajevskih socijaldemokrata i liberala izvjesno će otvoriti crne rupe u društveno - političkom biću Bosne i Hercegovine. Ne zato što su to velike i snažne političke opcije ili što je njihovo djelovanje bitno za opstojnost države. Već zato, što su uz obilatu internacionalnu pomoć, narodu uspjeli prodati priču biračima kako su i oni za građansku državu BiH, kako su oni za istinske vrijednosti liberalizma i socijaldemokratije. A od dolaska na vlast ili nametanja, pokazuju se ekstremnijom opasnosti čak i od Dodika i Čovića. Jer, pomenuti dvojac znamo, ali kada unutar takozvanog probosanskog političkog bloka imamo organizacije koje ne vide da je fašistička ideja živa i spremna da sve ponovi, onda imamo ozbiljan problem.

A da ne vide ili neće da vide, pokazuje i reakcija predsjednika SDP-a BiH i nametnutog federalnog premijera Nikšića na fašističku poruku zločinca Kordića: "Kultura populizma i verbalnog patriotizma koji počinje i završava na riječima ne pomaže. Istinski patriotizam je rad na jačanju države i njenih institucija, protiv kojih su se ratni zločinci borili", poručio je Nikšić.

Da bi Neki bilo jasnije, neko mu treba reći da Kordić nije ni populista ni verbalni patriota, već zločinac koji ne preza od ostvarenja svoje nakane. Ako misli da je populizam i verbalni patriotizam odgovoriti Kordiću kako zaslužuje, onda je vrijeme da u SDP-u obave sistematski pregled. Izgleda da su i oni oboljeli od sindroma Slaven Raguž.

Kada su u pitanju liberali iz Naše stranke, njima pregled teško može pomoći. Nakon izvjesnog Faruka Šehovića i dvije poruke o identičnosti Mahmuljina i Kordića, te zločinačkom košu VRS, HVO, u koji je smjestio i ARBiH, isplivao je Čamac (Mirsad Čamdžić) i u stilu Aljoše Čampare jasnu činjenicu učinio zavrzlamom.

“To što je Dario Kordić uradio ne mogu reći da je to toliko anticivilizacijski. Jeste grubo i anticivilizacijski, ali to nije, hoću reći, ni džentlmenski ni gospodski”, kazao je Čamac, a potom izrekavši da je Kordić možda bio u afektu ili pijan.

Sarajevo we have a problem. A problem je postao očitiji nakon sinoćnjeg intervjua Milorada Dodika, koji poručuje: “oteli smo OSA-u od SDA”, i dodaje “sad cijenjeni profesor Ković može ući u BiH”, a onda jutros čitam Nikšićevo reemitovanje vlastitog intervjua od prije nekoliko dana u kojem kaže: “Oteli smo OSA-u od SDA…Pogledajte šta se dešava u BiH od promjene direktora Obavještajno-sigurnosne agencije”.

I pogledali smo Nermine, a i Dodik nam je rekao, nakon povratka Džuve vratio se i ruski igrač srpskih korijena, profesor Ković. I ko zna ko će nam se sve od zagovarača srpskog sveta vratiti.

Ali nije problem što Nikšić zarad vlasti gazi preko principima na kojima je postala i opstaje Socijaldemokratska partija. Problem je što Nikšić i u njega mu drug Forto, socijaldemokratiju i liberalizam pretvaraju u snishodljivost spram fašističkih ideja zarad hegemonizama susjednih zemalja.

A to je više od političkog posrnuća, to je duhovno samosmaknuće, u koje Nikšić i Forto uvlače cijelu državu i društvo. Nastave li se kretati istim političkim diskursom, antifašizam i fašizam više neće biti toliko udaljeni koliko su bili kroz historiju. Jer, ako Nikšić u ispravnom odgovoru Kordiću vidi populizam, a Fortine horde liberala istim vide Kordića i Mahmuljina, postavlja se pitanje je li njima istoznačna ili populistička priča i odbrana Bosne i Hercegovine i izgradnja njenih institucija.

Jedan primjer sam po sebi nudi odgovor. Sjećate li se kad je reisu-l-ulema IZ u BiH rekao da Bošnjaci trebaju braniti državu i njene institucije po svaku cijenu. Sjećate li se salvi osuda i uvreda na njegov račun čak i iz vrha stranaka koje padoše s nogu da nam objasne da oni brane slobodu govora. A na Kordića reaguju hodajući po jajima, da ne naljute mostarsku političku kvočku.

Dileme nema, SDP i NS odavno su skrenuli sa antifašističkih staza i zaboravili stihove na kojima su odrasli: “Neka čuje dušman kleti, Krvavi se vodi rat, Prije ćemo mi umrijeti, Nego svoje zemlje dat'”! Da ih podsjetim, to je ona “Po šumama i gorama…”

Zemlju su dali, a hoće li politički “umrijeti” ovisi od toga hoće li narod shvatiti da su liberali i socijaldemokrate postali ozbiljni advokati fašističkim krvolocima.