SARAJEVSKA POLITIČKA BOFL ROBA NA ZAGREBAČKOM MENIJU Koji je befel izdao Plenković, poglavnik briselskih manira i vladar pola Bosne?

Piše: Rasim Belko

Vlast koju narod i građani nisu izabrali, ne može ni imati osjećaj za životne probleme naroda i građana. A u Bosni i Hercegovini vlast je upravo takva, nenarodna ili antinarodna. Plastični politički projekat, koji dolazi iz Sarajeva, ne da nema izborni kapacitet, već se trudi što dalje odmaći od realpolitičkih osnova koje to Sarajevo već dugo propagira. Države je sve manje otkako su ih zapadnjaci instalirali kao reformsku - liberalnu snagu. Takvi i nisu u mogućnosti suprotstaviti se ideološkim političkim projektima.

Jer, trojka, kao projekat Ambasade SAD egzistira na vještini realpolitike. Zato i jesu najbolji primjer da politička teorija i praksa nisu uvijek na istoj talasnoj dužini. Jer, Konaković, Nikšić i Forto, kao službenici “realpolitike” koja iz Sarajeva pruža ruku, ne da nemaju strateški plan, već je jedini plan koji imaju kako preživjeti tamo gdje ne pripadaju - na vlasti. U strahu su velike oči, u strahu za fotelje oči se zatvaraju, a preplašeni politički slabići samo se skupe i čekaju sudbinu.

I dok demokratizirani predstavnici realpolitike iz Sarajeva nastupaju na matrici “bit će, ukoliko je moguće”, ideološka politička platforma Milorada Dodika i Dragana Čovića nastavlja funkcionisati na matrici realizacija beogradske i zagrebačke akademije nauka i umjetnosti. A u tim planovima, prioritet prije svih drugih je Karađorđevo, odnosno realizacija plana Milošević - Tuđman o podjeli Bosne. Nisu i nikada neće odustati, a voda koju im na mlin donose europejci u zapadnjačkim institucijama u Sarajevu, ubrzava realizaciju puta podjele BiH.

A taj put odveo je državnu vladu (Vijeće ministara BiH) u Zagreb, mentoru Andreju Plenkoviću, koji treba da 'glupim' Bosancima i Hercegovcima objasni put u Evropsku uniju. A i slijepci u BiH mogu jasno napipati da put kojim se naša država kreće pod zastavom EU vodi u nestanak.

Zajednička sjednica Vlade RH i Vlade BiH prošla je kao loš seks, od kojeg je bila zanimljivija predigra u dva čina. Prvi se odigrao u Neumu, gdje je Dragan Čović sa delegacijom Vlade Republike Hrvatske dogovarao granične prijelaze, infrastrukturu i slično, iako lider bh. HDZ-a nije član izvršne vlasti.

Potom je Dodik preko Košarca lansirao temu odlaganja nuklearnog otpada u Trgovskoj gori, što u najvećoj mjeri ugrožava Dodikov entitet (49 posto okupirane teritorije, dejtonska kategorija Rs).

Ono što su isforsirali Čović i Košarac i našlo se na dnevnom redu zajedničke sjednice i dogovoreno kroz zaključke. U suštini, sjednica je skoro beznačajna i ono što je dogovoreno, uglavnom je moglo biti dogovoreno na sastancima resornih ministara. U tom slučaju, pak, ne bi se desile dvije stvari. Ne bi Plenković pokazao ko je gazda pola Bosne i Hercegovine i ne bi Dodik potvrdio tezu da će on odlučivati i o državi i o muslimanima.

A gdje su muslimani, gdje su njihovi prijedlozi ili ultimatumi? Možda su ostali kod Murphyja, ali sumnjam, prije će biti da ih nisu ni napisali. Jer, oni nemaju u ime koga pisati. Dok Dodik piše u ime Rs, dok Čović piše u ime virtuelnog trećeg entiteta, Murphyjeva trojka nema u ime koga ili čega pisati.

Da pišu u ime Sarajeva? Ma jok, pa nije ih izabralo Sarajevo. Da pišu u ime države, bi ali ne znaju. A kako i da piše šef diplomatije Elmedin Konaković, svršenik Državnog instituta za fiskulturu. Gdje je on mogao naučiti šta znači politička strategija i kako se vodi država. Ni ministar saobraćaja i komunikacija Edin Forto nije imao šta napisati, on je završio malo fakulteta oko medija, malo oko međunarodnih odnosa, pa otišao u građevinarstvo.

Dakle, iz Bosne nema ko da piše ni uslovljava, a imalo bi se uslovljavati nadugo i naširoko. Od činjenice da Hrvatska ne priznaje legalno izabranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, preko činjenice da se Hrvatska direktno miješa u unutrašnja politička pitanja, državne imovine koje nema ni u tragovima sjednice, a ima je otete u milijardama u Hrvatskoj, izručivanju kriminalaca i ratnih zločinaca koji se slobodno šeću Hrvatskom…

Naši ne znaju, ali Plenković je vuk kombinacije nemogućeg - Bismarckove realpolitike i Tuđmanovog nacionalizma na ideji granica banovine. Zato je Plenković pred međunarodnom javnosti pokupio vrlo značajne bodove, za sve i ugled Hrvatske. Jer, dok je svima u Bosni i Hercegovini jasno da Hrvatska nastavlja političku agresiju, kao i Srbija, zajednička sjednica dvije vlade poslužila je da cijeli Zapadni svijet vidi kako se Republika Hrvatska brine za svog invalidnog susjeda.

U zaključcima sjednice putevi, željeznice, granični prijelazi (ono što je Čović dogovorio), a u stvarnom osjećaju efekata politički Grand Slam Vlade Republike Hrvatske.

Zato kada sljedeći put Schmidt ili neko treći budu donosili odluku po nacrtu iz Zagreba, proteste treba održavati pred centralama Naroda i pravde i “Naše stranke”. Jer, tamo sjede “vođe”, odnosno najveći krivci zašto u očima svijeta nakon zagrebačkog čina u dvoje, izgledamo toliko nebitno da nas se bez posljedica može i obrisati s lica zemlje.

Ovom državom definitivno upravljaju sljedbenici dva presuđena UZP-a. U to se ne može sumnjati ukoliko se pogledaju sve stavke koliko postoji “reformsko” Vijeće ministara. No, pitanje za razmišljanje - u šta spadaju saučesnici sljedbenika politika i ideja UZP-a?

U probosansku politiku definitivno ne, ako su ikada i pripadali?