KAD KUKOLJE MAKNEMO, ZASIJAT ĆE ZLATNI GRB S MAČEVIMA Državu Bosnu nećemo ni sačuvati ni izgraditi dok ne riješimo dug prema generalu Alagiću!

Piše: Rasim Belko 

Na pogrešnom putu nema pravih odluka, a Bošnjaci su upravo na takvom putu. Napisao sam ovo prije otprilike dva mjeseca, posmatrajući bratoubilački politički sukob na takozvanoj probosanskoj sceni.

No, nakon što odgledah film “Zagonetka Alagić”, Avde Huseinovića, postavih pitanje jesu li Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci ikada i bili na pravom putu. U ratu jesu, nema sumnje, ali ne zbog velikog broja sarajevskih šepurdžija (čast izuzecima), što su se slikali po kojekakvim objektima, dok su generali poput Alagića, Dudakovića i drugih gazili put slobode. Nakon što je sa svojim Krajišnicima razbio okupatore srednje Bosne i otišao prema Ključu i svom Sanskom Mostu, Alagić se odazvao velikoj operaciji deblokade Sarajeva. Nakon neuspjeha, baš zbog tih sarajevskih lica s naslovnica, rekao je da mu se zgadilo sve, ali je nastavio.

Alagić je tokom oslobađanja velikog prostora Bosne i Hercegovine bio briljantan, bez greške. No, u postratnom periodu kada šepurdžije i tajkuni stupaju na scenu napravio je grešku koja će ga koštati života - mislio je da kao i u vojsci, i u civilu može povesti narod na pravi put. A nije bio svjestan opasnog neprijateljskog legla u njegovom okruženju. Ti, iz Alagićevog okruženja, oni sarajevski i međunarodni s naslovnica, nisu mu oprostili generalske uspjehe u ratu i obnovu Sanskog Mosta u miru, jer je remetio poredak tajkunskih begovata. Optužili su časnog čovjeka za nečasne radnje. Udari sarajevskih medija finansiranih sumnjivim novcem i vođeni sumnjivijim karakterima od novinara, otjerali su ga prvi put na optuženičku klupu. Tog dana, ko je htio da vidi, mogao je nazrijeti propast i Bosne i Bošnjaka.

Jer, onog trenutka kada je u “Ljiljanu” Asim Kamber poručio: “Ja sam Asim Kamber, hrvatski bojovnik, srušio sam generala Alagića”, u nepovrat je počela isparavati herojska borba ne samo Alagića, nego i cijele Armije Republike Bosne i Hercegovine. Danas, dvije decenije poslije, to je sasvim očigledno. Iako svjesni da rat traje i da je Bosna i Hercegovina pod ozbiljnom prijetnjom nestanka, Bošnjaci se ne mogu konsolidovati oko osnovnih strategija i ideja.

Jer, narod koji pusti da mu Kamber, tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp, nekolicina sarajevskih medija odanih očigledno neprijateljskim snagama, sruše jednog od dvojice najboljih vojskovođa, koji je preporodio Sanski Most nakon rata, taj narod neće izaći na pravi put. Naprosto, na taj put ga nema ko izvesti.

Jer, Kamber je Alagića srušio, Zlatko Lagumdžija ga poslao u grob. A s njim i ideju normalne evropske države. Ta ideja danas je otrcana do te mjere da malo ko u nju i vjeruje. Jer, Alagić je takvu ideju mogao nositi, hrvatski bojovnik Kamber, danas ikona SDA u Krajini, niti može niti hoće.

Zbog toga, Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci moraju shvatiti da Bosnu i Hercegovinu neće izgraditi, pa ni sačuvati, sve dok ne poravnaju račune i dug prema Mehmedu Alagiću i onima koji su prljavim rabotama otjerali istinskog lidera u grob.

Bošnjaci teško uče na lekcijama na kojima su kroz historiju padali i to im je jedan od najvećih problema. Jer, da uče, Kamber ne samo da ne bi bio SDA perjanica, već ne bi bio u mogućnosti da nakon svega djeluje politički.

A nažalost Kambera je od Une do Drine, od Save do mora i danas daleko više nego onih koji istinski slijede oslobodilačku borbu do pobjede. Dakle, uzrok stanja u kojem se Bosna i Hercegovina bori za zrak i preživljavanja nisu naci-hegemonizmi Srbije i Hrvatske. Nisu ni prevrtljivi međunarodni faktori.

Uzrok leži tu, među narodom koji je iz farmerica izrastao u respektabilnu Armiju, a onda se rasuo po poljima korupcije, nepotizma, potvare i uništavanja svih koji su ga pobjedonosno vodili. Zato danas, u svakoj raspravi o mogućem vođi Bošnjaka, zaključak je jedinstven - vođe nema.

A kako će i biti kada smo prepustili u ruke i djedovinu i domovinu hohštaplerima, koji i ljude i državu vrednuju istom tarifom - koliko sam ja dobar. Znaju to i naši neprijatelji i stranci, zato takve i forsiraju, jer je to najbolji način da se bošnjačkom, bosanskohercegovačkom narodu omogući samouništenje bez velikih posljedica na one oko njih.

Pogrešan put odavno je pravac kretanja bošnjačke/probosanske politike. Pluralizam je dobar gdje se ispravno valorizuju uspjesi na svim poljima. Pluralizam Bošnjaka je zapravo politički nadjev za višestranačje koje predvode neprijateljski kadrovi kamuflirani pod bh. zastavu, bošnjaštvo/bosanstvo, muslimanstvo.

Često je kroz historiju Bosna i Hercegovina rađala junake, heroje koji nisu kalkulisali u spremnosti da za nju daju život. Od Husein-kapetana Gradaščevića do generala Alagića promijenilo se samo vrijeme i tehnologija. Za sitan šićar prodali smo i Zmaja od Bosne i generala čiju briljantnost Amerikanci na West Pointu i danas izučavaju kao svojevrsnu svemirsku zagonetnost. Oni ga izučavaju, mi ga ubili i zaboravili.

Oni su zato vodeća svjetska nacija po svemu, jer cijene i svoje i tuđe. Mi smo na izdisanju, jer tuđe kupimo olako, svoje uništavamo još lakše. Zato ponavljam, nema tog probosanskog/bošnjačkog političkog bloka koji će sačuvati Bosnu i Hercegovinu i kao uređenu državu je izvesti na pravi put, dok se ne riješi politička smicalica Alagiću.

A riješiti se može na jedan jedini način - politička sablja za okupatorske vojnike i bojovnike u našim redovima. To je težak, ali ispravan put za Bosnu i Hercegovinu, njene narode i građane. Jer, kada očistimo kukolj, vidjet ćemo samo dobro klasje, a tamo Zlatni ljiljan i Zlatni grb s mačevima kako sjaje, konačno riješeni svih mrlja.

Do tada, pamtit ćemo te generale Mehmede Alagiću!