I ovo čekanje je neki znak, a umoriti se nećemo

Piše: Izudin Maleškić, pilot brigadir u penziji

Skoro svako pitanje, problem ili afera kod nas po pravilu počinje i završava svoju aktuelnost na nekoj od društvenih mreža. To sve traje najviše nekoliko dana, sve dok se ne "ispuca" arsenal kletvi, psovki ili uvreda. I tako do neke nove afere ili problema, a hvala Bogu toga kod nas bar ne fali.

Jednom za svagda moramo shvatiti da su društvene mreže samo ispušni ventil, ali i pokazatelj mnogih anomalija, najčešće obrazovnih pa tako prvo što skontamo jeste da nam pismenost i nije jača strana.

Ako smo istinske patriote onda što prije moramo preći sa tastatura na djela. Sve dok, kao država, ne postanemo jaki na svim poljima, naročito na diplomatskom, ekonomskom i sigurnosnom mi se nećemo osloboditi sve češćih napada na naš suverenitet i teritorijalni integritet, uključujući i svakodnevne udarce po našoj kolektivnoj rani, planetarno poznatoj kao srebrenički genocid.
Isto tako pod hitno moramo se suočiti i sa svojim slabostima. Tu su, pored kriminala i korupcije, politika nezamjeranja, linija manjeg otpora, konformizam i stranačka podobnost.

Sve nam ovo vrlo brzo može staviti "ključ u bravu" u ovo što Bosnom i Hercegovinom zovemo, a nakon toga sve ostalo postaće nebitno.
Danas, u ovakvim okolnostima jako je teško zainteresirati, pa i potaknuti na reakciju kako našu javnost tako i odgovorne osobe po bilo kom pitanju.

Imamo brojne primjere iz kojih se vidi da smo skoro pa postali ravnodušni, i upravo će nas, kad tad, ta naša ravnodušnost skupo koštati. Skoro pa svjesno potiskujemo u zaborav mnoge historijske činjenice iz naše bliske prošlosti.
Takav slučaj potiskivanja u zaborav je i primjer zrakoplovstva Armije Republike Bosne i Hercegovine, koje je danas skoro pa zaboravljeno.

Prosto licemjerno zvuči kada političari, u ovom slučaju iz Tuzlanskog kantona, govore o ulozi i doprinosu Armije Republike Bosne i Hercegovine, a da im pri tome na um ne pada već odavno podnešena inicijativa Udruženja zrakoplovaca - Zračni most kako bi se spriječilo da i zrakoplovstvo, koje je bilo sastavni dio Armije Republike Bosne i Hercegovine, ne ode nepovratno u zaborav.

Nažalost, i nakon 28 godina zrakoplovstvo Armije Republike Bosne i Hercegovine još uvijek nema niti jedan svoj datum u zakonu, nema niti jednog spomenika, ne postoji trag postojanja u nekom muzeju, jednom riječju NIJE POSTOJALO, a postojalo je.

Udruženje zrakoplovaca - Zračni most, registrirano u Tuzlanskom kantonu, prošle godine pokrenulo je inicijativu prema ministarstvu za boračka pitanja u TK i Skupštini TK da se datum 7. maj, datum naše najveće zrakoplovne tragedije u Žepi kada je 1995.godine poginula kompletna helikopterska posada i devet putnika uvrsti u Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području TK kao Dan zračnog mosta. Inicijativa je 15.marta jednoglasno usvojena u Skupštini TK, ali uvrštavanja u zakon još uvijek nema.

Stoga s pravom se može postaviti pitanje zašto predsjednik Skupštine TK, gospodin Žarko Vujović ovo pitanje izbjegava da stavi na dnevni red i zašto ministarstvo za boračka pitanja TK nije uradilo svoj dio posla, i zašto ministrica, gospođa Senada Dizdarević, još uvijek šuti na zahtjev Udruženja zrakoplovaca - Zračni most da se upriliči sastanak po ovom pitanju.

Odgovor sigurno leži u trouglu, između stranačke neutralnosti udruženja, neko bi rekao možda i političke nepodobnosti, zatim možda i otpora prema činjenici da bi tako jedno jedino Udruženje zrakoplovaca moglo dobiti dio kantonalnog finansijskog kolača, kao što to uostalom dobijaju i mnoga druga boračka udruženja, i na kraju možda zbog usuda boračkih udruženja da moraju biti nečiji politički instrument.

Upravo zbog, a već u tekstu naprijed navedenih naših slabosti Udruženje zrakoplovaca - Zračni most će, i uprkos trenutnim opstrukcijama, sigurno istrajati na ostvarivanju svog prava na bar jedan svoj datum, kad će se dostojanstveno obilježavati uloga i doprinos zrakoplovstva i zrakoplovaca kao i podsjećanje na imena onih koji su svoje živote položili upravo u pružanju pomoći stanovništvu enklava u istočnoj Bosni, Srebrenici i Žepi. Naravno tu su i druge enklave, Goražde i Bihać.

Zarad dnevne politike nikada nećemo prihvatiti da se na bilo koji način skrnavi dostojanstvo imena poginulih u zračnom mostu, zlatnih ljiljana, Džemala Malkića, Envera Čokića i Izeta Džambića, kao i imena živih učesnika zračnog mosta, Muje Mušića, Željka Jagića, Jakuba Siočića, Stjepana Brakića, Selvedina Karića, Fahrudina Mujagića, Asmira Tokića, Halita Mazrekua, zatim i prvog pilota koji je napravio MEDEVAC let iz Tuzle prema Zagrebu, Esada Sinanovića, kao i ljekara, Seada i Huseina Halilovića i Muharema Deljkovića koji su svoje živote ugradili u zračni most zajedno sa zrakoplovcima.

Tu su svakako i imena pilota bosanske Krajine, među njima je i prva naša zrakoplovna žrtva pilot Samir Beganović, zatim piloti koji nisu više među nama a povezivali su zračnim mostom bihaćku regiju, to su Edvin Iftić i Meho Merdanić.

Također, prvi ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Irfan Ljubijankić život je izgubio zajedno sa svojom delegacijom u jednom od letova zračnog mosta.

Teško je pobrojati sva imena, a mnoga itekako zaslužuju da budu spomenuta. Oni su danas razasuti po svim krajevima ove države, i tako polako padaju u zaborav, kako oni tako i njihova djela i doprinos. Padaju u zaborav zbog licemjernih opravdanja i razloga, i to traje evo već punih 28 godina.

Dočekaćemo mi, ako ne danas onda sutra da se političari udostoje pa shvate važnost Dana zračnog mosta. I ovo čekanje je neki znak, a umoriti se nećemo.