'Praktična vježba' Tužilaštva Bosne i Hercegovine – demonstrator Bakir Izetbegović

Piše: Enver Išerić

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je 23.07.2021. godine donio Odluku kojom donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. I od toga je prošlo evo skoro dvije godine. Tim zakonom visoki predstavnik je praktično zabranio negiranje, umanjenje i opravdanje zločina genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili
etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nakon donošenja tog zakona bilo je puno negiranja genocida i ratnih zločina, bilo je puno krivičnih prijava, protiv Milorada Dodika i puno „formiranih predmeta“. Ali Tužilaštvo nije imalo dovoljno prakse za procesuiranje takvih krivičnih djela, pa je čekalo međunarodnu pomoć.

Ali to nije sve. Veliki je broj presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje nisu izvršene, o čemu je Tužilaštvo redovno obavještavano od strane Ustavnog suda kako bi gonili počinioce tih krivičnih djela jer je neizvršavanje presuda Ustavnog suda krivično djelo. I naravno Tužilaštvo nije ništa poduzimalo. Međutim, osim neizvršavanja presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, što nikada nije procesuirano, Milorad Dodik i entitet RS je otišao dalje, pa je donio zakon kojim je zabranio provođenje odluka Ustavnog suda na području tog bosanskohercegovačkog entiteta.

Takva djelatnost, osim što predstavlja krivično djelo „neprovođenja odluka Ustavnog suda“ predstavlja i krivično djelo „Napad na ustavni poredak“. Ali, da bi to bio napad na ustavni poredak morala je postojati upotreba sile i prijetnja upotrebom sile, pa Tužilaštvo opet „nije moglo“ poduzimati istražne radnje. A samim zakonom su prijetili upotrebom sile u slučaju procesuiranja osoba iz institucija RS od strane državnih organa Bosne i Hercegovine, koje ne provode odluke Ustavnog suda.

Zato je visoki predstavnik morao intervenisati i dopuniti i taj član Krivičnog zakona tako što je riječi „Tko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom uporabe fizičke sile”, zamijenio riječima: „Tko uporabom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protupravan način”, te tako omogućio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da djeluje i zaštiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine,

Ni tu nema sudske prakse!

Zašto je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odlučilo provesti predistražne radnje protiv predsjednika SDA Bakira Izetbegovića "zbog neprovođenja presude Ustavnog suda BiH u slučaju Božo Ljubić". Pa zato što je ovo „praktična vježba“ Tužilaštva, jer je presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“ već dva puta implementirana. Prvo je tu presudu implementirala Centralna izborna komisija, a zatim i Visoki predstavnik koji je to javno obznanio i rekao: „Ovim je presuda Ljubić implementirana."

A napad na ustavni poredak je također vrlo „osjetljiv predmet“ i „teško ga je dokazati“, i pored svih izrečenih prijetnji teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, najavu otcjepljenja entiteta RS, blokade rada državnih institucija, blokadu rada Ustavnog suda Bosne i Hercegovine......, pa je i to potrebno „uvježbavanje“ u Tužilaštvu.

A najpogodniji predmet za vježbu je opet Bakir Izetbegović i Zahtjev za reviziju presude u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije a za genocid u Bosni i Hercegovini. Nema, za vježbu, nikakvog uticaja činjenica da je zahtjev za reviziju podnesen u roku i nadležnom organu. Treba ispitati zašto Međunarodni sud nije uopšte prihvatio zahtjev, i zašto Bakir Izetbegović nije tražio i „isposlovao“ saglasnost Milorada Dodika za imenovanje agenta BiH koji će biti ovlašten za podnošenje zahtjeva za reviziju i zastupanje Bosne i Hercegovine.

Ako bi Tužilaštvo utvrdilo da Bakir Izetbegović nije ni pokušao tražiti saglasnost Dodika, onda bi to moglo biti krivično djelo koje bi Tužilaštvo moralo
dopisati u Krivični zakon Bosne i Hercegovine, jer se trenutno ne može podvesti pod krivično djelo „Sprečavanje borbe protiv neprijatelja“, „Služba u neprijateljskoj vojsci“, a niti „Pomaganje neprijatelju“, jer su sve to krivična djela izvršena za vrijeme rata ili oružanog sukoba.

E sada, možda bi se ovo stanje u Bosni i Hercegovini i moglo smatrati ratom, ali ne i oružanim sukobom, jer rat za Bosnu i Hercegovinu još traje, samo su se sredstva promijenila. E tu je potrebno „dokazati patriotizam“ i procesuirati Bakira Izetbegovića, jer nije uspio kod Međunarodnog suda pravde „isposlovati“ nepovoljniju presudu za Srbiju u kojoj bi pisalo da Srbija nije odgovorna samo za nesprečavanje genocida u Bosni Hercegovini, već da je odgovorna i za izvršenje genocida.

Za te „praktične vježbe“, „najpogodnija“ osoba u državi Bosni i Hercegovini je Bakir Izetbegović i „mrtvi“ predmeti kao što je presuda „Ljubić“ i „Revizija presude“. A dok Tužilaštvo izvodi vježbe, pješčani sahat, koji je Dodik uključio, otkucava vrijeme za secesiju RS što predstavlja veliki sigurnosni problem, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za cijelu Evropu.