DOVEO GA KAJGANIĆ Protiv heroja odbrane Sarajeva danas svjedočio upravnik logora Batković i svjedok odbrane Mladića!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Zamjenik upravnika logora Batković kod Bijeljine Đorđo Krstić, inače svjedok odbrane Ratka Mladića pred Haškim tribunalom svjedočio je danas pred Sudom BiH i to protiv optuženih u slučaju Dobrovoljačka u kojem Tužilaštvo BiH dokazuje da Alija Izetbegović 3. maja nije bio zarobljenik, te da kolona JNA nije bila legitimna vojna meta, iako je to ranije utvrdilo haško tužilaštvo i još nekoliko evropskih sudova.

No, Tužilaštvo BiH uprkos svemu podiglo je optužnicu, Sud BiH potvrdio i suđenje je u toku. Podsjećamo, optužnicu su potpisali Milanko Kajganić i Maden Vukojičić. Tužilaštvo BiH nastavlja po svome, pa tako i danas svjedočenje Krstića, upravnika logora u kojem su proganjani i ubijani Bošnjaci, a kojem Haški sud nije poklonio vjeru kako je to pročitao advokat Senad Pizović iz presude Ratku Mladiću, pokazao je svoju posebnu mržnju prema BiH.

Krstić danas u sudnici nije htio ni da izgovori čiji je državljanin.

„U kojoj državi živite?, upitala je advokatica Mirna Avdibegović.

„Ne želim se izjasniti. Znam ja“, kazao je Krstić, a na novo pitanje čiji je državljanin i čije državljanstvo ima kazao kratko BiH i Republika srpska.

Inače, on je bio oficir u JNA, aktivan od 1975. godine a radio je u zgradi Druge vojne oblasti na Bistriku, obavljao je poslove u komandi garnizona 2. VO na Bistriku.

Ispričao je tužiocu Mladenu Vukojičiću dešavanja u ovoj zgradi 3. maja, kao i svoja saznanja o dešavanjima tokom izmještanja vojnika iz Druge vojne oblasti ka Lukavici.

„2. maja desio se napad na zgradu, kada je zolja prošla kroz moju kancelariju. To je trajalo nekoliko sati, a napad je krenuo iz pravca Miljacke“, kazao je Krstić.

On se nije mogao izjasniti da li mu je poznato da je iz ove zgrade ranije pucano na slučajne prolaznike, kazavši da mu to nije poznato.

On je, inače, u Sarajevu bio nastanjen od 1984. godine te je dobro poznavao grad i dešavanja u njemu, iako nije želio precizno odgovoriti na pitanja odbrane o tome šta se dešavalo 2. maja u Sarajevu.
No, za razliku od ranijih svjedoka ipak je potvrdio da mu je poznato da je jedinica Milana Šutala došla u Drugu vojnu oblast iz Hrvatske, te da su imali borbe 2. maja na Skenderiji.

Prema njegovim tvrdnjama oni su krenuli ka zgradi Doma armije koju je navodno neko napao, ali su onda upali u zasjedu.

Kazao je da mu nije poznato da je 30 vitalnih objekata u Sarajevu zapaljeno 2. maja, ali da je vidio da je gorila Pošta kada su ih lica koja su ih zarobila prevodila iz Dobrovoljačke ka Republičkom MUP-u.

Ostalo je nejasno i da li je Krstić u tamiću imao naoružanje, jer je danas tvrdio na nije imao pušku, a u izjavi datoj u Bijeljini 2009. kazao je da mu je puška ostala ispod nogu. Odbrane su ovaj zapisnik uložile kao dokaz za daljnji postupak.

Kao profesionalni vojnik pojašnjavao je zašto je rekao da je tada vladao opšti metež.

„Nije se znalo kod njih ništa. Mi smo imali organizaciju. Lica koja su nas zarobila bila su u farmericama i majicama, različito su bili obučeni, i imali su beretke, pretežno zelene“, istakao je Krstić.

On je potvrdio da je Druga vojna oblast obuhvaćala cijelo područje BiH kazavši da je obuhvaćala i dijelove Slavonije i druge dijelove Hrvatske kao i da je odgovorna za sve vojne aktivnosti koje su se dešavale u toj zoni odgovornosti. Nije mogao precizno se izjasniti koliko je vojnika po ugovoru stiglo početkom 1992. godine u Drugu vojnu oblast, ali je kazao da ih je bilo svakog dana.

Potvrdio je i da im je 28. aprila ponuđeno da se opredijele ili za JNA i odu u Srbiju ili postanu dio VRS i ostanu u BiH, ili raskinu ugovor. Svjedok je očito odlučio ostati u BiH, u VRS-u, a nakon čega je postao i zamjenik upravnika logora.

Inače, za ratni zločin protiv pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško.