Schmidt i Povorka: U svijetu besmislenih propisa koji nauštrb većine pogoduju privilegiranoj manjini, ludilo je možda jedini pravi izraz slobode!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Želim posebno pozdraviti ovaj pomak u društvu u kojem vlada tolerancija i gdje nema diskriminacije, poručit će danas visoki predstavnik Christian Schmidt uoči održavanja Povorke ponosa u Sarajevu, s dodatnom porukom sigurnosnim agencijama.

„Također očekujem od svih nadležnih institucija da urade svoj posao i garantiraju sigurnost učesnika i učesnica, te ugodan dan za sve u Sarajevu“, poruka je Schmidta.

Evropska i civilizacijska poruka Schmidta ipak ima kodne greške. Na stranu sva moguća podrška za slobodu seksualnog izražavanja, nije baš za svakoga i da tu slobodu podržava. Nije ovaj tekst usmjeren kontra parade, već kontra Schmidta.

Jer ne možete se zalagati za poštivanje prava samo jedne grupe, a Schmidt je ranije svojim djelovanjem zapravo pokazao da ga diskriminacija Bošnjaka uopće ne zanima. To je dokazao ukravši identitet Refika Lende, potpredsjednika Federacije i nametnuvši Vladu Nermina Nikšića. I za razliku od današnje Povorke ponosa koju će štititi policija, građane Federacije od Schmidta nema ko zaštititi. 

Njegovo neprincipijelno djelovanje u Bosni i Hercegovini najbolje se može ilustrovati citiranjem spisateljice Elif Šafak iz njenog djela 'Otok nestalih stabala'.

„Kakva sloboda! U svijetu besmislenih pravila i propisa koji nauštrb većine uglavnom pogoduju privilegiranoj manjini, ludilo je možda jedini pravi izraz slobode“.

Upravo je ludilo odlika današnje Schmidtove poruke u kojoj zagovara slobodu, i poštivanja prava LGBTQ osoba, dok zanemaruje vapaje Bošnjaka, ali i drugih koji imaju presude iz Strazbura, a koje je svojom odlukom zanemario u svojim rješenjima od 2. oktobra, te pojačao etničke podjele, a sve kako bi privilegiranoj manjini oličenoj kroz HDZ BiH omogućio da budu dio vlasti sve dok budu postojali.

Neprincipijelno je stoga da Schmidt onima kojima je narušeno ljudsko pravo spočitava i poziva da poštuju tuđa prava. Jer, kako reče Šafak, tada nastupa ludilo, a ne sloboda.

Jer Schmidt bi svojim odlukama trebao da učvršćuje demokratske standarde u zemlji i traži od političkih snaga, onih nacionalnih i građanskih, da prave političke kompromise u interesu svih građana BiH. On to ne radi niti će raditi. Jednako tako se i stranke Trojke ponašaju – oni su mirno prihvatili suspenziju Ustava i ušli u Vladu bez potpisa Lende. Sve su to argumentirali činjenicom da imaju parlamentarnu većinu. Danas pokazuju da nemaju ni to, te da Dragan Čović manipulira i većinom na način da njegovi zastupnici nude ostavke u Parlamentu, a onda izbjegavaju poštu iz CIK-a.

No, sve ovo zapravo se mora fakturisati Schmidtu, a onda ga još nikako ozbiljno ne shvatiti kada traži da se poštuju tuđa prava. Jer takvi zahtjevi mogu dolaziti samo od onih koji poštuju ljudska prava svih drugih zajednica, naroda, pa onda i ona kojoj pripadaju!

Schmidt je odavno pokazao čija prava on štiti, a to nikako nema veze s njegovim mandatom, kojeg je već odavno zaboravio!