Je suis BiH

Kako se može dogoditi da svjetski mediji i javnost ne obraćaju pažnju na 147 izgubljenih mladih života u Keniji?

Nema „je suis“, nema paljenja svijeća....Neka čudna šutnja. 

Teroristička grupa upala je na univerzitet i ubila 147 mladića i djevojaka. Svjedočenja preživjelih, nekoliko mlakih osuda, tek onako da ostane zabilježeno u javnosti da se neko i oglasio, i slučaj je stavljen ad acta.

Kada se dogodio napad u prostorijama francuskog lista Charlie Hebdo planeta je bila na nogama.

I mlado i staro, i crno i bijelo, i musliman i kršćanin i hrišćanin, i jevrej....“Je suis Charlie“.

I neka, tako i treba. Oduzeti jedan život je kao da ste ubili cijelo čovječanstvo.

A šta je sa troje mladih studenta muslimana koji su netom nakon pariškog krvavog napada ubijeni u Sjedinjenim Američkim Državama?

Bili su vijest u medijima dva do tri dana. I na tome se sve završilo.

Ili još uvijek u pamćenju svjež masakr u Peševaru gdje su talibani ubili 132 mališana u školi.

Boko Haram i njihov svakodnevni krvavi pir? I to su tek dnevne vijesti koje se već sutra zaborave.

Kada se to svijet izopačio pa počeo dijeliti žrtve i ljudske živote na „važne“ i „nevažne“, po boji kože, vjeri, državama, gradovima ?

Zna Sarajevo, Srebrenica, Foča, Bratunac, Prijedor, Mostar, Banja Luka.... za ovo licemjerje svijeta i prije pojave „modernog“ terorizma i ubijanja nevinih ljudi na radnim mjestima, u trgovačkim centrima, na fakultetima.

Zna Bosna i Hercegovina kako je to kada se vaga, tamo u nekim centrima moći, i odlučuje da li će se pomoći ili će uslijediti odluke o embargu na oružje i medijske blokade.

Znalo je Sarajevo tog 6. aprila 1992. da više nikada ništa neće biti isto. Ali nije znalo da će krvava agonija trajati 1.425 dana.

I što se onda nakon svega, barem mi u ovoj zemlji i 23 godine poslije kada smo na vlastitoj koži osjetili tu dvoličnost, čudimo i zgražavamo nad ledenom šutnjom koja je uslijedila poslije kenijskog masakra.

Niko 1992. godine nije bio „Je suis BiH“. "Ju suise Sarajevo", "Ju suis Mostar", "JU suis Foča"...I tada je šutnja zlata bila vrijedna. Na Zapadu ništa novo...