Toma Grobar se uživio u ulogu “velikog brata”

Ko je dao pravo predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću da iz Beograda poručuje šefu države Bosne i Hercegovine Mladenu Ivaniću da zakaže posebnu sjednicu Predsjedništva BiH na kojoj će se razmatrati britanska rezolucija o Srebrenici?

Ko je dao pravo predsjedniku susjedne države da govori predsjedniku druge države šta i kako da radi?

Nije li taj isti Beograd zasijao sjeme zla na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini gdje je počinjen najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata?

Baš kao što je srbijanski premijer Aleksandar Vučić nedavno najavio da će se odnosi na Balkanu zakomplikovati, to se i događa.

I ko ih komplikuje?

Onaj ko ima vidovite sposobnosti da predvidi šta će s to zbivati ovoga ljeta.

A nije ni Dodikovo maslo za ramazana. Objeručke je prihvatio Nikolićev i Vučićev poziv, odletio u Beograd i tamo održao zajedničku sjednicu vlada RS i Srbije.

Sad bi trebalo po toj recepturi da bošnjački političari recimo održe zajedničku sjednicu sa turskom Vladom, a hrvatski sa vladom zapadnog nam susjeda.

I eto ga, podijelili smo definitivno ovu zemlju za koju živote dade više od 200.000 ljudi, žena, djece…

Očigledno Vučić i Nikolić više i ne skrivaju svoje namjere, da pod izgovorom pomaganja Republike Srpske miješaju se u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

I zapravo, čemu tolika drama u Beogradu zbog rezolucije o Srebrenici kad Srbija ( kako to tvrde tamošnji političari) nije izvršila agresiju na BiH, kada jedinice bivše JNA nisu imale raspoređene topove i tenkove oko bh. gradova, kada generali bivše JNA nisu bili u našoj zemlji.

Zaklinje se Beograd da će poštivati Dejton i teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Od Brisela doVašingtona “prekriženih prstiju” srbijanski političari daju časnu riječ kako nemaju nikakvih aspiracija prema našoj zemlji.

Ako je zakletva toliko čvrsta kako to onda da ne ostavljaju nas na miru da sami riješimo unutrašnje probleme, već su inicijatori podgrijavanja ionako uzavrele političke atmosfere u BiH.

Zajednička sjednica vlada manjeg bh. entiteta i države Srbije nije ništa drugo do direktno miješanje u unutrašnje stvari BiH. Jer, da su namjere iskrene ne bi Republiku Srpsku nazivali “državom”, niti bi Nikolić u ulozi “velikog brata” diktirao Ivaniću šta treba da radi. Vrijeme je da se Beogradu kaže “stop”.