Bošnjački paceri, hapšenja bosanskih patriota i izvinjenja Vučiću

Svako jutro u beogradskim medijima osvane po jedan novi krivac za napad na Vučića. Optužuju jedinicu Crne Labudove, zatim izvjesnog Asima M., redare, pa sina Nasera Orića... Histerija će se nastaviti. Ne mogu da se načudim ovoj bošnjačkoj strani koja opet pokazuje potpuno ležeran odnos prema jednoj histeričnoj medijskoj i političkoj propagandi.

U Sarajevu se osuđuje napad na Vučića i šalju mu se brojna izvinjenja od načelnika Srebrenice, udruženja žrtava, Predsjedništva BiH, čiji se bošnjački član zabrinuo što mu se ne javlja na mobilni.

Oni koji predstavljaju ovu državu moraju prije svega zahtijevati istragu svojih, državnih organa i agencija. Ako se Vučiću izvinjavaju, moraju to uraditi  u svoje ime zbog loše organizacije i nikakve sigurnosti. O nekim većim zahvatima izvinjenja i žaljenja neka šute, jer niko ne zna kakva je čija uloga u ovome događaju.

Svjedoci na dugme

Opet su zaboravljeni progoni i hapšenja bosanskih  uglednih ljudi po evropskim aerodromima i granicama: Ganića, Divjaka, Orića, Jurišića?

Desetine mladića je hapšeno nakon brojnih lažnih  optužbi iz Srbije, među njima se izdvajaju slučajevi četiri Srebreničnina, koji su uhvaćeni nakon jednogodišnjeg lutanja po šumama nakon pada Srebrenice. Odnos prema tim ljudima pokazao je svu tragičnu neosjetljivost odgovornih u ovoj državi prema Bošnjacima koji stradaju od medijsko-obavještajne propagande Banje Luke i Beograda.

U grupi Srebreničana  je bio i Samir Avdić, logoraš u zloglasnoj bratunačkoj školi Vuk Karadžić, koji će u Hagu dva puta svjedočiti, prvi put kao zaštićen svjedok, a drugi put javno u odbrani Karadžića. Tokom tog procesa Tribunal dokazao da je Avdić pod prisilom Karadžićevog haškog pravnog savjetnika Petronijevića dao svoj iskaz.

Dokazalo se da je on osoba koja je fizički i duševno zlostavljana po logorima i zatvorima Republike Srpske, te da je, čak, mentalno zaostao, i to prema dijagnozama srpskih ljekara. Svjedočenje Avdića je potpuno obrukalo Karadžićevu odbranu, ali je pored svega stavljeno opet u novu srpsku optužnicu protiv Orića i otpremljeno u Švicarsku.

Kao čovjek koji neprestano optužuje Orića pojavljuje se i Ibran Mustafić. Nije mi poznato da su Orić ili neki njegovi borci vodili sudski spor za ono što je Mustafić napisao u njegovoj knjizi „Planirani haos“. Knjiga je objavljena prije sedam godina i sadrži stravične optužbe protiv Orića i političkog vrha Bošnjaka. Mustafić, čak, optužuje predsjednike BiH i SAD-a Aliju Izetbegovića i Bila Klintona da su planirali genocid u Srebrenici.

On nadalje optužuje da su Orić i njegovi saborci ubili oko hiljadu Bošnjaka. Ne postoji optužba koja ne zaslužuje istragu i demanti, a pogotovo ovakve monstrumske tvrdnje. Sve što se događa između Bošnjaka, postaje argument treće strane i razlog za progon i nove napetosti. 

Svojevremeno je glavna tužiteljica Tribunala Karla del Ponte zabranila svjedočenje Mustafiću u slučaju Orić. Kao razlog tome se navodi da je Ibran Mustafić saradnik srpske obavještajne službe BIA-e.     

Bilo je šokantno da je Vučić ta dva lažna svjedočenja više puta citirao pred kamerama. Nažalost, iz Bosne i Hercegovine mu niko nije uputio ni riječ demantija, niti su mu ovdašnji politički zvaničnici uputili protest i zahtjev da zaustavi svoje strašne i opasne konstrukcije. Morali su to uraditi, pošto se zaklinju da iskreno žele graditi dobre donose između dva naroda.

Ne može se državom vladati sa naknadnom pameću. Zašto naša politika razgovorima nije riješila, a pravosuđe pravno očistilo ove nedoumice? Posljednje masovno podsmjehivanje novim medijskim izmišljotinama iz Beograda pokazalo je da kao narod sebi predstavljamo vrlo ozbiljan problem.

Ako se čitav slučaj ne riješi temeljitom istragom, nereagiranje će donijeti samo nove probleme u vidu Interpolovih potjernica i novih slučajeva nacionalne napetosti. Nikada se nije dogodilo da na tekstove brojnih lažnih optužbi reagira oštećeni tužbom ili javni tužilac u BiH sa istragom. Tužilaštvo mora reagirati po zakonu i službenoj dužnosti.

Ako laž postaje zvanična verzija, treba je tretirati ozbiljno. Laž ima svoje dalekometne ciljeve. Laž je na Blakanu najjače teško naoružanje, najopasnija tempirana bomba. Laž ubija i razara ljudske duše, čitave narode baca u nesreću i okreće jedne protiv drugih. To je već viđeno.

Prijetnje lažnih svjedoka

Zbog prizemnih laži suđeno je za izmišljene zločine i Konjičaninu Samiru Hondi, pa je odležao osam mjeseci ni kriv ni dužan tokom istražnog i sudskog postupka u Srbiji, a onda oslobođen. Ključni čovjek u ovom procesu bio je lažni svjedok Zoran Đorđić.

On je po Bosni i Hercegovini i pokušavao iznuditi novac neodrživim optužbama bosanskih boraca, lažno se predstavljajući u više procesa kao istražitelj SIPA-e. Nisam siguran da je Đorđić postao persona non grata u ovoj državi, niti da je neko iz pravosuđa zbog teškog kaznenog djela lažnog svjedočenja izdao međunarodnu potjernicu za njim.

Ova država se zbog neznanja i već tradicionalne neosjetljivosti prema ljudima koji su je branili, bavi samo posljedicama i to tek kad je na to natjera negodovanje javnosti.

Gdje ima mjesta za sumnju ima i za zlo laži? Gdje vlada laž, tu nema mjesta ni za jedno zrno istine, ni za kakvo ljudsko dobro. Onaj koji širi laž, širi oko sebe i zlo. Laž najbrže i najmoćnije proizvodi mržnju.

Na Balkanu se treba boriti protiv laži, jednako kao i protiv socijalne bijede, koja će nakon svega ovdje napraviti pustu zemlju.

Ljudi hoće istragu zbog nereda tokom dženaze u Potočarima, jer je oskrnavljen jedan sveti čin i bačena ljaga na sveto mjesto Bošnjaka.

Kakvu smo to pacersku garnituru vlasti odgojili pa nam se događaju ovi užasi kao kakvom neuređenom plemenu, a ne naciji koja hoće u evroatlantske integracije.