Kuda idu Bosna i Bošnjaci, dobro im je ko ih vodi

Kuda idu Bosna i Bošnjaci? Niti idu, niti dolaze. Znaju oni: Dobro im je ko ih vodi. Reklo bi se da po žici hoće plesati oni koji ne znaju ni po zemlji hodati. I nije problem što će nevješti plesači padati, nego što je ispod publika.

Bošnjaci su mogli napraviti bolji dio države na svojoj trećini. To bi bio jedini pravi odgovor na pokušaje podjela ove države.

Postoji li nešto što bi se moglo nazvati nacionalnom strategijom u političkom organiziranju Bošnjaka? Toga nema. Ima li nekih postulata oko kojih se mogu okupiti probosanske snage? Naravno da ih ima, ali nema okupljanja.

Tu dolazimo do gnjavaže duge dvije decenije. Bošnjaci su evropski narod sa najviše stranaka po glavi stanovnika. U programima stranaka za koje uglavnom glasaju nema prvih deset identičnih rečenica za uvod u jedinstvene ciljeve i probosansko političko djelovanje.

Bošnjačke amebe

Njihove političke partije nastajale su poput razmnožavanja primitivnih organizama, primitivnim dijeljenjem. Tako smo, recimo, od dvije najznačajnije stranke SDA i SDP podjelama dobili tačno po šest parlamentarnih stranaka. Takav politički cirkus ne postoji nigdje.

Dvadeset godina nakon primitivnih ličnih sukoba i svađa lideri su se dijelili i proizvodili nove stranke.

Niko nikada nije obraćao pažnju šta stranke nude kao svoje programe za izlazak iz krize i borbu protiv korupcije, za razvoj i zapošljavanje. Ti su programi na tri četiri šture stranice sadržavali, metaforički rečeno,  dvije - tri ovce sa uputstvom za čuvanje.  

Politika je ozbiljan posao i traži rješenja. Naši političari komplikuju da bi rješavali. Prave lavirinte iz kojih se nikada niko nije vratio.   

Posebna su priča lični sukobi. Oni su sva suština ovdašnjeg političkog djelovanja. U posljednje vrijeme svađaju se i lideri bosanskih Srba, ali ta vrsta sukoba isključivo je bošnjački patent. Nakon silnih personalnih sudara, ljudi se na izborima odlučuju prema afinitetima, ko je kakav karakter ili kakva psihologija.

Posljednji takav personalni sukob gledali smo između SDA i SBB, tačnije Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića.

Sukob je, uoči izbora, ušao u otvorena optuživanja, brutalne prijetnje  i ružne riječi. Kad su se Bošnjaci podijelili na dva tabora, napravili busije, postavili barikade, izbori su se, srećom, završili. I evo danas u zagrljaju vlasti Bakira i Fahra. Kao da ništa nije bilo. Ništa novo, nego već viđeno. Busije niko nije zatrpao, barikade niko nije sklonio, samo je ostalo pitanje ko je više izgubio u ovom zagrljaju.

Svakako Izetbegović, a zna se i zašto. Treba pogledati i reagovanje iz njegove stranke.Jasno je da je ovaj zagrljaj označio trenutak koji se više nikada neće ponoviti. Ovo je kraj bošnjačke politike koju smo poznavali.

Više nikada nikakvi lični sukobi neće odlučivati o rezultatima izborima. Narod više nikada neće prihvatiti sukobe stranačkih lidera kao pitanje svoje subine. Narod konačno zna da ništa personalno neće riješiti ovu krizu i propadanje. Narod zna da sa ovakvom političkom organiziranošću neće prestati njegovo potapanje u socijalnu i duševnu bijedu. 

Jer, politika je bošnjački biznis u koji je svak mogao ući. I polupismeni i poluinteligenti su to iskoristili i za dvadeset godina država nam je pala na njihove grane. 

Raj za neznalice

Samoživi lideri odlično znaju šta hoće, iako im je politika neartikulirana i potpuno besciljna. Ne postoji ni jedan mehanizam efikasne kontrole, koji bi spriječio političke promašaje i samovolju. Nema sankcija za neznalice i kvarnjake.

Svak zna da ovo stanje ne vodi u dobro. I zadnja budala vidi da se ništa ne čini na zaustavljanju jednog strašnog ekonomskog i moralnog propadanja.    

Nije li vrijeme za posljednju političku opciju za Bošnjake, onu koja će ih izvući iz živog blata i beskrajne močvare. Ta će opcija neminovno doći, jer svaki dan u svakom pogledu sve više i više nazadujemo.

Bošnjaci su narod koji je politiku promovisao u svoju sudbinu, a nikad nije stvorio sistem vrijednosti u toj politici.

Ta politika djeluje kao u onoj priči o dva prosjaka.

Jedan je sakat, drugi je slijep.

„Kako ide prijatelju“? pita slijepi.

„Kao što vidiš“! odgovara sakati.