Treba li Čović biti posrednik između Izetbegovića i Radončića, koji mu je cilj

Na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini nikada, za proteklih 20 godina nije bilo gore stanje. Pa čak je i vrijeme Alijanse za promjene bilo bolje, negoli je to danas.

Ko je u vlasti, ko je opozicija, ko s kim pregovara o ulasku u vlast, šta su čije želje, ko koga gdje smješta, ko preuzima koji resurs, ko su glavni igrači?

Bosanski lonac zasigurno je najbolja definicija, ako bi se pokušalo ukratko odgovoriti na ova brojna pitanja. 

Kuhari su dobrano zabiberili narodu koji je za njih glasao, ali to ih nimalo ne ometa da i dalje kuhaju.

Na samom početku formiranja vlasti, kada je Bakir Izetbegović dogovorio za Željkom Komšićem koaliciju, što se baš i nije sviđalo Draganu Čoviću jer je obećao Miloradu Dodiku ulazak u državnu vlast, izgledalo je kao da će stvari u ovoj zemlji krenuti nabolje.

Međutim, ni formirane nisu bile vlade na federalnom i državnom nivou, a već su nastupile prve trzavice između SDA, DF-a i HDZ-a.

Mudro sa strane, baš kao što to čine i danas, tu su političku svađu za raspodjelu fotelja posmatrale stranke Saveza za promjene RS.

Non stop je bilo tih nesuglasica, sve dok u junu ove godine Komšić nije povukao DF iz federalne vlade i najavio, ali samo na entitetskom nivou, djelovanje svoje stranke kao opozicione. Na nivou države i kantona ova je stranka u vlasti.

I onda je krenula pijačna trgovina. Izetbegović se svim silama trudio da okupi sve male, politički minorne i beznačajne stranke kako bi “nafatao” dovoljno ruku u Parlamentu FBiH, ali ga nikako nije išlo.

Čović je za sve ovo vrijeme, kao što to čini i sada, zadovoljno trljao ruke jer se polako otvorio prostor za njegovog favorita, SBB Fahrudina Radončića.

Uvidjevši da sa malima i nije tako lako pregovarati, jer što si manji prohtjevi i žeđ za vlašću ti je veća, Izetbegović se polako počeo slamati i pomirljivo poručio da je SBB poželjan za koaliranje.

Međutim, da li SBB treba da ulazi sada u vlast, kada su već podijeljene karte, zauzete sve pozicije u javnim kompanijama i kada nema ama baš nikakvih naznaka da su stranke izborne pobjednice pripremile ekonomski, socijalni… plan za oporavak ove zemlje na čemu insistira Radončić?

Nije li upravo zbog te SDA-HDZ pohlepe i nepostojanja bilo kakvog programa rada, te neprincipijelnosti i nezakonitog rada izvršne vlasti Komšić se povukao u opoziciju?

Koji je to interes Izetbegovića, a koji Čovićev da uvuku u ovu priču i SBB? Zar nije tragikomično da se kao posrednik između dvojice “najjačih” Bošnjaka Izetbegovića i Radončića pojavljuje Čović, koji sudeći po svemu do sada viđenom, itekako zna šta radi.

Nije li ovo déjà vu, kada je bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija pozvao Radončića da uđe u vlast, i na kraju se pokazalo da je SBB samo imao više štete nego koristi od tog političkog braka. 

Situacija se naglo počela mijenjati i u RS, gdje Dodik polako počinje gubiti svoju političku snagu, što opet ne odgovara Čoviću koji bi rado da ga vidi u državnoj vlasti.

Vrela je ovo jesen, a i zimus bi mogao biti upaljen crveni meteoalarm, jer se ništa neće riješiti, a sve će gorjeti od žestokih polemika, prozivki. 

Pregovarat će se i dalje, a raspetljati bosanski Gordijev čvor, gotovo je u sferi naučne fantastike.

Jer, evo da SBB i pristane ući u koaliciju, kako će Izetbegović ubijediti Denisa Zvizdića da napusti poziciju državnog premijera koju bi Radončić rado preuzeo?

Kako da Izetbegović pojasni Komšiću da izađe iz državne vlasti, ili da njegov potpredsjednik FBiH podnese ostavku, kako bi se mjesta dala SBB-u odnosno SNSD-u?  I sve to preslikano naravno na kantonalne vlade u kojima je DF vlast. 

Uz to ne treba zaboraviti, da Izetbegović ima žestokih problema unutar SDA, gdje se kako vrijeme odmiče, pokazalo da nije lider ni u Centrali SDA, a o bazi da ne govorimo.

Ma koliko sada izgledalo suludo možda što se DF povukao iz Vlade FBiH, dugoročno, kada na vidjelo izađu razmjere pljačke koja je trenutno na sceni, a u realizaciji osovine SDA-HDZ, taj će se potez pokazati ispravnim.

Samo ima jedan sitan detalj ali mnogo znači- valja ovom narodu preživjeti bh. političku prostituciju, koja se sada nažalost pokazala u svom punom sjaju.