Da li bi i Steve Jobs da je živ bio terorista jer je iz Sirije

Gdje u stvari počinju granice? Na graničnim prijelazima ograđenim bodljikavom žicom ili negdje drugo- u našim glavama?

Sav svijet pozorno prati izbjegličku krizu, gledaju u toplom, na sigurnom, u miru svoga doma kako majke nose djecu preko kontinenta da bi i oni nakon četiri godine imali trun mira i zaštitu. Gledaju očeve kako svoje najmilije,  svoju djecu, kupe sa obala mora da ih pokopaju.

Dobar dio Europe, Amerika, arapske zemlje, nijemo promatraju kako Sirijci, Iračani, napuštaju svoje države da bi se dokopali sigurnog tla. Europe.

A šta je ta, kako je nazivaju „kolijevka civilizacije“, izuzev par država uradila za njih, koji su preživjeli sedmice, čak i mjesece na brodovima, propješačili dva kontinenta da dođu na sigurno?

Zatvorila ih je u kaveze, zatvorila im granice, hrane ih kao stoku bacajući im hljeb iza rešetaka, napravila kampove, a sada mađarska vlada koja je i najokrutnija prema izbjeglicama, nakon što je  sagradila zid sa Srbijom, uvodi vanredno stanje, prema kojem mogu koristiti silu prema izbjeglicama koji samo žele da prođu preko njihove teritorije!

Ne, ovdje granice ne počinju na prijelazima, niti se završavaju garantnim listom ili pasošem. Ovdje granice počinju u glavi svih onih koji ne žele da vide muslimane u tradicionalno hrišćanskoj Europi!

Da, to je surova istina koju malo ko i hoće da napiše.

Da ponovimo: ograničeni umovi koji su zatvoreni za sve drugo i drugačije ne žele muslimane u svojim ulicama, porodicama, ne žele ih za komšije, ne žele ih u svojim državama!

Mađarska postupa prema njima kao prema „divljim životinjama“, a sa novom odlukom da se može primijeniti sila – počeo je i otvoreni lov.

Hrvatska i Slovenija su priča za sebe. Granični prijelazi sa Srbijom, preko koje izbjeglice pokušavaju da odu u Njemačku i skandinavske države, su zatvoreni. Srbiji prijeti humanitarna katastrofa, ali to naše zapadne susjede ne interesuje. Oni imaju svoje stavove prema kojim je biti musliman jednako biti terorista.

Zato i ne čudi što se na gradnju Islamskog centra i džamije u Rijeci moralo čekati desetljećima, a Slovenija još ne izdaje dozvolu za gradnju džamije u Ljubljani, iako se ta dozvola traži od raspada bivše Jugoslavije.

Neki dan mi uho zapara izjava nekog hrvatskog političara koji reče da to nema nikakve veze sa tim što su izbjeglice muslimani, da država nema kapaciteta i da su i u ratu u BiH Hrvati pomagali muslimanima i slali im pomoć. Sve je to sjajno, lijepo i krasno da svaki Bosanac i Hercegovac koji se i ne sjeća rata, ne zna da je humanitarna pomoć koja je stizala u srednju Bosnu preko teritorija koji je držala HVO, morao preživiti „inspekciju“ u kojoj je i po dvije trećine hrane i osnovnih potrepština iz humanitarne pomoći, ostajao Hrvatima. Toliko o tome.

Vidim da su naši dragi susjedi aktivni i na društvenim mrežama, pa formiraju grupe u kojima se otvoreno propagira mržnja prema izbjeglicama, muslimanima, jer su „ubijali kršćane“.

Da, istorija je jako krvava i ne namjeravam opravdavati nijedno ubojstvo na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.

No, da se vratimo na početak, ako ga uopće i ima. Od Krstaških ratova, u kojima su kršćani napadali i ubijali muslimane zbog prava na Jerusalem. Taj dio svijeta sada je poznat kao Gaza ili Palestina. Sve do 1947. godine, Palestina je bila većinski muslimanska država u kojoj je živio i mali broj Židova. Nakon holokausta, koji su napravile hrišćanske države na Jevrejima, 1947. godine Židovi se počinju masovno naseljavati na toj oblasti. Sada su muslimani manjina, po kojoj se puca svakodnevno, dok niko živ ne reagira na zločine, pa ni one najgore- ubijanje djece.

Ali, nama u BiH je ipak jako dobro poznato kako je to kada niko ne reagira na ubistva, na dječja tijela koja leže na ulici u sopstvenoj krvi, dok se jasno vidi da su pobijeni snajperima, na okupacije, na ratne zločine četiri godine, sve do genocida u Srebrenici.

Nadalje, u bespućima interneta, naletih na komentar kako su kršćani hrabri i plemeniti, a Sirijci kukavice koje ne brane svoj dom, već bježe.

Teza se zasniva na tome da su „kršćani mogli da su htjeli na silu okupirati Južnu Ameriku, ali da nisu“. Ne znam koliko pisci ovih nebuloza uopće poznaju istoriju, ali Maje su nestale iz Latinske Amerike upravo zbog ubistava i nasilnog pokrštavanja. Najveći genocid se desio u Sjevernoj Americi, sada kolijevci demokratije, u kojoj su, da bi se osigurali uslovi za pristojan život hrišćana, Indijanci ubijani kao divlje životinje, a potom, kada im je oduzeta sva teritorija – smješteni u rezervate. U bodljikavu žicu. Nimalo slučajna paralela sa Mađarskom.

Sjeća li se iko Aboridžina? Starosjedilaca Australije? I oni su turistička atrakcija, ono malo što ih je ostalo, zabava za turiste, koje je kolonizovala Engleska da svoje državljane koji bi trebali da budu u zatvoru u to vrijeme, prebaci što dalje od sebe, na australijski kontinent.

Sjeća li se iko da su upravo hrišćanske zemlje bili najveći kolonizatori, koji su sve slabije naouružane narode i plemena koristili kao robove stotinama godina?

Tačno je i da se islam širio mačem i pokrštavanjima, što niko ne spori. Ali, već stotinama godina, ne širi se tako.

Zašto nam onda morališu oni koji su najgora nečovječstva činili u ime vjere? Da se opravdaju za stotine godina ubijanja ili da se opravdaju jer neće muslimane u svom dvorištu?

Slovačka je to jasno i glasno rekla. „Ne primamo muslimanske izbjeglice jer nemamo dovoljno džamija“. Ma kako grozno izgledala ova izjava i izrečena i na papiru, barem je iskrena.

Monstruzno je da se ljudi, koji bježe od ISIL-a s jedne strane, koji je sve, ali ne i islam, te Bashara Al Asada s druge strane koji ubija svoj narod hemijskim i biološkim naoružanjem, nazivaju TERORISTIMA, koji će uništiti europske vrijednosti. O kojim mi to vrijednostima pričamo, uopće? Kontinentu koji je pokorio, porobio i pobio u ime vjere na desetine nacija, naroda, plemena?

Musliman je terorista. Možda, ako dovoljno puta ponovimo ovu rečenicu neko i povjeruje u nju. Saudijci su teroristi. Iračani su teroristi. Turci će tek postati teroristi, nanovo, teroristi su već bili stvaranjem Otomanskog carstva.

Steve Jobs, osnivač „Apple“ je izbjeglica iz Sirije. Da je živ, da li bi i on bio terorista? Da li bi, da je bio kojim slučajem musliman, i njemu neka nadobudna kamermanka podmetala nogu dok bi bježao iz svoje zemlje? Da li bi kao hiljade sirijske djece umro gladan i žedan na nekom brodu ili se ugušio u hladnjači?

Svako dijete koje je umrlo i koje će na žalost umrijeti, dok se ovo zlo ne zaustavi, moglo je da bude Jobs. Moglo je da otkrije lijek protiv raka. Moglo je da postane fizičar i da nuklearnom fuzijom cijelom svijedu da besplatnu energiju. Moglo je da bude bilo šta. Sve, samo ne statistički broj, što je sada. Još jedan grob u ovom nemilosrdnom sukobu muslimana sa takozvanim muslimanima ili muslimana koji se bore sa kršćanskom Europom.

U obe svete knjige, Bibliji i Quranu je zapisano i bezbroj puta ponovljeno posljednjih mjeseci- ko ubije jednog čovjeka ubio je cijeli univezum, a ko spasi jednu osobu, spasio je cijeli univerzum. Koliko je malih univerzuma nestalo samo jer su bili drugačiji?

Svi u kući imamo sat. On kuca 60 puta u minuti, 3600 puta u satu. Rijetko kada primjetimo da ga uopće imamo u kući. Jer smo navikli na taj zvuk.

Gledali smo ratove, imali jedan. One sekunde kada prestanemo da čujemo kako prestaje da kuca srce, nečije, nebitno na vjeru, te kada nam postane sasvim svejedno, izgubit ćemo humanost. Prijeći ćemo granicu ljudskosti u nama samo zbog predrasuda. Bespovratno. Vrijedi li sve ovo ubistva čovjeka u nama?