Samo u BiH izbori važe za djelovanje izvan sistema

Ne postoji u civiliziranom svijetu ovakva vlast, jer bi se za nju moglo reći da funkcioniše kao korporacija. Iza zidova se korporativno upravlja, pa se nešto kasnije suočavamo sa posljedicama odluka. Naše političke korporacije su uigrani timovi.

Novac prave građani, koji rade za plaću, podmiruju poreze i pune budžete. Više od 95 posto novca u ovoj državi nalazi se u budžetima. Ti budžeti svake godine postaju vlasništvo tronacionalne političke oligarhije. Te oligarhije kao lutkama na koncu vladaju parlamentima i  institucijama upravljajući budžetskim parama sa stranačkom poslovnom disciplinom. Malo gdje u svijetu postoji država u kojoj politička elita vlada svim materijalnim vrijednostima, kao što je to u ovoj državi.

U sistemu i izvan sistema

Sjetimo se stranačkih šestorki i osmorki koje su šetkale i pregovarale od Sarajeva do Brisela o svim pitanjima važnim za ovu državu. Već tada su se stranačke korporacije pozicionirale izvan sistema vlasti, izvan parlamenata i institucija države. Čak su u javnosti koristili alibi: Vi ste nas birali i vi ste nam u ruke dali takav legitimitet. U normalnom svijetu građani biraju one koji će ih predstavljati u sistemu vlasti. Samo u BiH izgleda izbori važe za djelovanje izvan sistema. Stranačka bratija vlast je shvatila kao svoju neprikosnovenu privilegiju, kao dioničko društvo u skladu sa brojem izbornih glasova.

Korporativno upravljanje podrazumijeva nasljednost vrijednosti uloženog kapitala. U našim političkim stranačkim korporacijama to se zove nepotizam.

On je vidljiv na svakom koraku.  Ovih dana je aktuelan primjer nepotizma u slučaju nedavnog prijema 120 kadeta u Graničnu policiju BiH. Nakon toga otpočela je obuka kadeta, koja nije ni završila a već je pokrenuta istraga zbog nezakonosti u prijemu. Pokazalo se da su funkcije nasljedne u radu Graničnu policiju, pa je više djece sadašnjih moćnika primljeno, uz dodatke koji su kao direktiva u vidu spiskova dolazili iz stranačkih političkih brloga.

Tako je primljen i sin vozača Zorana Galića direktora Granične policije. Naravno, u tročlanoj komisiji za prijem ključni čovjek je Robert Perić, inače brat badže Dragana Čovića, lidera HDZ-ovog političko-poslovnog carstva. Inače, direktor GP Galić, koji je dio istog poslovnog sistema, svojevremeno je pokazao bliskost sa liderom HDZ-a kada je, kao tadašnji šef policije Zapadnohercegovačkog kantona poslao specijalnu jedinicu da osigura liderovu golemu hacijendu u okolini Mostara. Što znači, poslao je u drugi kanton specijalce u ime brige o privatnoj imovini jednog stranačkog lidera, pokazujući time neovisnost policije od politike. U Sarajevu su uzalud zvali upomoć susjedne jednice iz drugog poslovnog carstva, ali se, dok je plamen gutao zgrade Katona, Predsjedništva i Arhiva niko nije sjetio specijalaca Zapadnohercegovačkog kantona.

Prekršeni dobri poslovni običaji stranaka

Postoji osnovana sumnja da je tročlana i , zamisli, tronacionalna „komisija za prijem kadeta“ djelovala samostalno od svojih korporacija pa se istražuju i tokovi novca za prijem jednog broja od 120 kadeta. To bi se moglo nazvati kršenjem „dobrih“ poslovnih običaja političkih korporacija da glavni stranački dioničari odlučuju o svemu. Na drugoj strani, tročlana komisija se možda vodila logikom brojeva: stranački lideri su lideri, ali je 120 radnih mjesta ozbiljan broj i prilika kakva se ne bi smjela propustiti.          

Upravo zato istražni organi, ako je vjerovati njihovoj neovisnosti od poslovanja stranačkih korporacija, provjeravaju osnovane sumnje da su određeni članovi ove komisije GP iznenada i ničim izazvano kupili stanove u Sarajevu.

Dakle, čitav politički sistem u ovoj zemlji je uređen vrlo poslovno. Toliko da u njemu ima mjesta za glamurozan život političkih vrhova i puko preživljavanje glasačkog roblja.

Ako lideri stranačkih korporacija  smatraju izborne glasove dozvolom za stvaranje svoga poslovnog carstva, nije daleko zaključiti da oni polažu pravo i na sudbine i na živote svojih glasača.   

Kome još nije jasno da su se do sada na izborima birali dioničari u stranačkim poslovnim carstvima, neka pogleda šta su šefovi političkih korporacija do sada stvorili od imovine.